S eskalacijom izbjegličke krize i pokretanjem većeg vala uzrokovanog sukobima u Siriji, previranjima na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, kao i nehumanim životnim uvjetima u Africi i na Dalekom istoku, Europa se suočila s dosad najvećim priljevom ljudi kao bumerangom vlastite vanjske i ekonomske politike te politike prema susjedima. Prema onima koji su prešli Mediteran kao novo groblje europske države postavile su se još jednom licemjerno, kao tvrđava, osporavajući standarde ljudskih prava i dostojanstva na kojima su utemeljene i uskraćujući dobrodošlicu pridošlicama. Zapanjio je i nedostatak solidarnosti u kojoj je svega nekoliko država, s Njemačkom na čelu, zadržalo konzistentan stav o prihvaćanju većeg broja izbjeglica u zemlju. U međuvremenu je ekstremna desnica postala sve popularnija, a države sklone većoj kontroli i redukciji prava i sloboda. Izbjeglički val, koji zahtijeva od Europe da se drži svojih vrijednosti, u njezinu je susjedstvu, na Balkanu, u prvi mah stvorio veliki kaos i razotkrio svu slabost tih država. No dok su države, neke više, a neke manje, reagirale opresijom i potpunim nedostatkom solidarnosti, građani uzduž balkanske rute odmah su i direktno izrazili solidarnost, pomoć, dobrodošlicu i prijateljstvo. Na raspravi želimo razgovarati o različitim iskustvima građana koji su nastojali nadoknaditi nesposobnost svojih vlada da reagiraju i takvim politikama usprkos pomoći izbjeglicama na njihovu putu do boljeg i sigurnijeg života.