Kino Europa / 13. svibnja / 17.00

Evanđelje / Vangelo

Italija/Švicarska/Francuska/Belgija, 2016., 85' DCP
Evanđelje
Režija: Pippo Delbono • Scenarij: Pippo Delbono • Fotografija: Fabrice Aragno, Pippo Delbono • Montaža: Pippo Delbono • Produkcija: Stemal Entertainment, Rai Cinema, Compagnia Pippo Delbono, Ventura Film, Snaporazverein, Les Films du Fleuve, CDP

Inspiriran vlastitom predstavom pripremanoj u Mantovi u kojoj su sudjelovali i članovi Drame zagrebačkog HNK-a (Nina Violić, Alma Prica, Vlasta Ramljak), Delbono uranja u talijanski izbjeglički prihvatni centar u Astiju. Svjestan da tamo postaje „špijun“ udaljen od njegovih stanara i njihova malog privatnog svijeta, u strahu da ne ode predaleko u njihovu „svetost“ ili da im nešto ne „ukrade“ za svoj film. „Mučit će vas i tjerati da govorite. Mrzit će vas zbog vaše vjere“, poručuje im Delbono, koji „nikad nije vidio ljude kako hodaju po vodi, ali ih je vidio kako se u njoj utapaju“. Njihova se svakodnevica izmjenjuje s prizorima iz njegove predstave i snimkom sukoba izbjeglica sa slovenskom policijom pokraj žilet-žice. U njima je autor pronašao „nevjerojatne glumce“, otkrivajući njihove nježnosti, otpornost, snagu i krhkost. „Pitam se što će biti s njima“, kaže autor nakon što su zajedno veslali, plesali i oslobađali Isusa i Barabu. Odettin song Sometimes I Feel Like a Motherless Child još nikad nije zvučao tako bolno i potresno. Zato ono „evanđelje“ koje njegova majka povezuje s ljubavlju Delbono otkriva u tišini susreta. Na kraju su od majčina evanđelja ostale tek krhotine jednog dječaka koji plače. Praznog, ranjenog i izgubljenog poput aktera koje promatra. Toliko različit, a opet toliko sličan njima.

Pippo Delbono (Varazze, 1959.) jedan je od trenutno najinovativnijih umjetnika na talijanskoj kazališnoj sceni. Gostovao je i na zagrebačkom Festivalu svjetskog kazališta (Ljubav i tijelo). Filmskom režijom počeo se baviti nešto kasnije (Grido, La paura, Amore carne). Njegov intimistički doks Krv prikazan je na 7. Subversive Film Festivalu. Locarno mu je 2009. posvetio retrospektivu. Glumio je uz Tildu Swinton u izvrsnoj Guadagninovoj drami Io sono l’amore te u Greenawayovu komadu Goltzius i Pelikanova družina.