Kapetani iz Köpenicka i Kölna, Grlo srce trbuh i Bezness as Usual na Subversive Film Festivalu

hauptman-von-kopenick

Treći dan Subversive Film Festivala počinjemo filmom Kapetan iz Köpenicka (1965) u režiji Helmuta Käutnera. U listopadu 1906. godine Wilhelm Voigt, postolar koji je postao prevarant, ušao je u kopeničku vijećnicu s grupicom vojnika koje je pokupio na ulici i uhitio gradonačelnika; Voigt je to mogao učiniti jer je nosio uniformu vojnog kapetana. To je povijesno točno – slučaj je postao svjetski poznat. Carl Zuckmayer potom je pretvorio tu priču u satiru pruske vojne kulture partikularno, i opsjednutost Njemačkog Carstva redom i poslušnošću generalno: sve što njegov Voigt želi jest postati pošten građanin nakon što je proveo vrijeme u zatvoru. No nažalost, jedino što sve zanima jest je li služio u vojsci – ako nema dokaza o služenju vojske, nema boravišne dozvole, što znači da nema posla, ni putovnice, ni ičega. Kada Voigt zauzme kopeničku vijećnicu, on samo želi putovnicu – da bi dobio posao i boravišnu dozvolu i vodio pristojan civilni život; no ured za te stvari nalazi se negdje drugdje…

Nastavljamo, također filmom iz retrospektive: Voljeni i odbačeni,  Kapetan iz Kölna (1956) u režiji Slatana Dudowa. Kapetan iz Kölna pruža panoramu bonske republike čiji je brechtovski humor opor i uvijek na mjestu (počevši od grada u kojem je smještena radnja: Köln, srce Rajnske pokrajine, rodno mjesto prvog nacionalnog kancelara…). Varalica je konobar Albert Hauptmann, kojeg zamijene za zloglasnog ratnog zločinca (za kojeg se zadnje čulo na drugom kontinentu…) kada se podložnički predstavlja na staromodan način (prvo prezime, pa potom vlastito ime); slijedi njegov brzi uspon do zastupnika u parlamentu i direktora teškoindustrijskog diva Montan AG-a (podbadanje usmjereno na francuski Montanunion u susjednom BRD-u, organizacijsku središnjicu današnje Europske unije). Istovremeno, pravi Hauptmann Albert, skrivajući se iza pomalo proleterskog imena Hans Karjanke, priprema svoj slavni povratak u Njemačku kojoj očito trebaju ljudi poput njega…

S početkom u 19 sati u kinu Europa očekuje vas film Grlo srce trbuh (2016), redateljice Maud Alpi. Junak ovog filma zaposlen je u jednoj klaonici, u najtežoj noćnoj smjeni. Gazde su ga naoružale električnom palicom, iako on preferira milovati životinje koje vodi u smrt. Poput Marcellova doksa Bella e perduta, tako i Alpi pretvara životinje u punokrvne karaktere koji plaču. No Alpi ne želi igrati na metafore, već je strogo fokusirana na intenzivan pogled. Njezin je film dirljivo lijep bez obzira na odbojnost i teror koji proizvodi lokacija u koju postavlja protagonista, s nevjerojatnim spojem nježnosti i bajkovitosti, ranjivosti i izgubljene mladosti. Njezin neimenovani protagonist tek pokušava prikupiti dovoljno radnih sati kako bi mogao uredno primati socijalnu pomoć kad ode iz tog pakla okupanog halogenim chiaroscurom. Njegov pas Boston tu je da nas natjera da kleknemo na njegove četiri šape i promatramo svijet njegovim očima. Tu su, nažalost, i ljudi koji misle da svijet pripada samo njima.

Odličan filmski dan zatvaramo filmom iz dokumentarne konkurencije Bezness as Usual (2016) Alexa Pitstra. U osamdesetima tunisko ljetovalište Sousse bilo je ultimativna meka europskih turistkinja u potrazi za prolaznom avanturom s lokalnim galebovima. No neki od istih tih galebova praktički su prosuli svoje sjeme po čitavoj Europi – od Laplanda do Nizozemske i Švicarske jer su na vrućim plažama i hotelskim sobama Soussea bili začeti njihovi sinovi i kćeri, rođeni devet mjeseci nakon što su se njihove partnerice vratile iz vrućeg Tunisa u svoje hladne i maglovite europske zemlje. Plod jedne od tih kratkih veza bio je i autor ovog prokleto duhovitog filma Nizozemac Alex Pitstra, rođen kao Karim Alexander Ben Hassen, koji se vraća u Sousse kako bi pokušao izgraditi odnos sa svojom proširenom obitelji koja ga tretira kao bogatog zapadnjaka spremnog da odriješi kesu.