Bernard Stiegler: Prijeći na djelo

Prevoditelj: Zlatko Wurzberg
Urednik: Srećko Horvat
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2013.

Moje postajanje djelatnim filozofom, ako se dogodilo, a ja naravno vjerujem da se dogodilo, bilo je posljedica anamneze koju je proizvela jedna objektivna situacija u slučajnom tijeku moga življenja. Slučaj se sastojao od pet godina zatvorske kazne, koje sam proveo prvo u zatvoru Saint-Michel u Toulouseu, a zatim u pritvoru u Muretu, između 1978. i 1983. — godine kojima je očito prethodio jedan prijelaz na djelo, to jest transgresija.

A to je bilo pet godina filozofske prakse, eksperimentalne fenomenologije i prijelaza na granice fenomenologije, nakon onog “prijelaza na djelo”, koji sam po sebi nije imao baš ništa filozofsko.

Uvijek se mora biti spreman filozofirati do smrti kao što to čini Sokrat, filozofirati u umiranju što predstavlja neki život; ali “život” ovdje znači neko postojanje i fakticitet, slučajnost. Primjerice Sokratova osuda na smrt je slučaj koji je potreban: s kojim će Sokrat postupiti tako da je potreban, od kojeg će učiniti nedostatak koji je bio potreban. Filozofska vokacija, ako takva postoji, pokazuje se kao u Prousta, u predbudućem vremenu neke naknadnosti, kao ustrajavanje naknadnosti.

Naknadnost prolazi kroz i strukturira ono što je tih pet godina zatvora bilo za mene — ali također i sljedećih dvadeset godina koje su me danas dovele pred vas kao pred zakon.

Bernard Stiegler je francuski filozof i ravnatelj Instituta za istraživanje i inovacije “Georges Pompidou”. Izvanredni je profesor na Goldsmiths Collegeu u Londonu te na Tehnološkom Sveučilištu u Compiègneu. Osnivač je i ravnatelj kulturno-političke udruge Ars Industrialis čiji je cilj kritičko promišljanje novih tehnologija. Na njegov rad utjecali su, među ostalima i Sigmund Freud, Gilbert Simondon, Friedrich Nietzsche, Paul Valéry, Edmund Husserl i Jacques Derrida koji mu je bio i mentor u izradi doktorske disertacije. Članke i knjige objavljuje od 1994. godine, a među njima valjalo bi istaknuti La technique et le temps, De la misère symbolique, Mécréance et Discrédit i Constituer l’Europe.