Zbornik Utopije: politike i strategije ne-mjesta

Autori tekstova: Étienne Balibar, Daniel Bensaïd, Franck Fischbach, Fredric Jameson, Michael Löwy, Pierre Macherey, Jacques Rancière, Étienne Tassin
Prijevodi: Dimitrije Birač, Srđan Dvornik, Marija Katalinić, Milena Ostojić, Vlasta Paulić, Sana Perić, Nina Pisk, Ozren Pupovac, Eric Ušić, Goran Vujasinović 

Urednici: Leonardo Kovačević i Ozren Pupovac
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2023.

Priređivači zbornika poduhvatili su se naizgled nemogućeg: teorijske i političke rehabilitacije utopija. Čine to na raspuklinama onog političkog projekta koji je nakon 1989., kako se nadavalo, uspostavio ‘jedinstvo svijeta’ (C. Schmitt) – ostvarivano degradiranjem svekolikog subjektivnog u ime sakralizacije ‘objektivnog’ odnosno ‘zbiljskog’ (tržišnog posredovanja globalnog obuhvata) u kojem su svi i sve na svom mjestu. Nasuprot takvom ‘realizmu’, zbornik okuplja autore koji s utopijom postupaju netradicionalno, gotovo heterotopijski, u smislu da ona ne tvori scenu ‘smisla zajednice’, već onu koja trajno eksperimentira s vlastitom podjelom, s polarizacijom svjetova (Jacques Rancière), znajući “baratati ironijom” (Pierre Macherey), kako ne bi “držala lekcije nego poticala na traženje sebe”. Tako i marksizam, što je i poticajno čitati, može ‘prihvatiti’ utopiju kao ono neodvojivo od stvarnosti – u smislu njenog inherentnog antikapitalističkog impulsa, “onoga što u sadašnjosti konstituira aktivnu negaciju tekućeg stanja stvari” (Franck Fischbach). ‘Strateške utopije’ (Daniel Bensaïd), na tom tragu, umjesto “totalizirajućih ambicija” uspostavljaju očekivanja putem političkog formatiranja fleksibilnih i kontingentnih savezništava i formi djelovanja. Što ne treba podcjenjivati, naročito ako se uzme u obzir eruptivna snaga ‘nadolazećeg’ prema kojoj se može biti jedino i uvijek susretljiv. — Tonči Kursar