Prevoditeljica: Mirna Šimat
Urednici: Dora Baras i Srećko Horvat
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2010.

Ova studija nije povijest filma, nego pokušaj klasifikacije slika i znakova koji se pojavljuju u filmu. Ovdje razmatramo prvi tip slike, sliku-pokret, s njezinim glavnim inačicama, slikom-percepcijom, slikom-afekcijom, slikom-akcijom, i (nelingvističkim) znakovima koji ih obilježavaju. Čas se svjetlost upušta u bitku s tamom, čas razvija svoj odnos s bijelim. Svojstva i moći se čas ocrtavaju na licima, čas izlažu u “bilo kojim prostorima”, čas otkrivaju iskonske svjetove, čas se ostvaruju u pretpostavljeno stvarnim sredinama. Veliki filmski stvaratelji izmišljaju i slažu slike i zna-kove, svaki na svoj način. Ne samo da ih možemo suprotstaviti slikarima, arhitektima, glazbenicima, nego i misliocima. Nije dovoljno žaliti se ili si čestitati na invaziji misli kroz audio-vizualno, treba pokazati način na koji misao djeluje s optičkim i zvučnim znakovima slike-pokreta, i također dublje slike-vremena,  kako bi ponekad proizvela velika djela.

Gilles Deleuze (1925.-1995.), jedan od najznačajnijih francuskih filozofa 20. stoljeća. Uz rad s Félixom Guattarijem (Kapitalizam i šizofrenija: Anti-Edip (1972); Tisuću platoa (1980), uglavnom se bavio promišljanjem epistemologije i metafizike, kao i interpretacijom klasičnih autora od Nietzschea do Kanta, preko Spinoze do Bergsona. Utjecaj što ga je Deleuze izvršio na polju filozofije, filma i tumačenja književnosti gotovo da je nemoguće sagledati u cjelini, a ako je vjerovati Foucaultu, “jednoga će dana, ovo stoljeće biti nazvano po Deleuzeu”.