Prevoditeljica: Maja Sevšek
Urednik: Srećko Horvat
Za izdavača: Nikola Devčić
Oblikovanje: Dejan Dragosavac Ruta
Godina izdanja: 2011.

Mjesto pojave politike, KOZMOPOLIS je također mjesto pojave strategije, geopolitike i geostrategije koje se nalaze pobrkane u njegovim zidovima, kulama, cestama, puškarnicama.
Ipak, od 2001. g., ta geografska dimenzija sukoba je korjenito izmijenila svoju prirodu, do mjere da METROPOLITIČKA koncentracija zadobiva prednost nad starom GEOPOLITIKOM naroda.
Nakon Hiroshime, masivni atentat na New York je u biti inaugurirao eru “neravnoteže terora”, uništavajući stratešku važnost, ne samo prisutnog broja protivnika nego i protivnika šireg raspona.
Centralizirajući tako užas nad samom koncentracijom metropola, suicidalni karakter angažirane akcije je uništio, s vojnim oblikom rata, politički oblik Grada.
Povijesni događaj bez presedana u kojem je nestala, s deklariranim protivni-kom, ikakva mogućnost bilo kakve pobjede… budući da ne bismo znali pobijediti u “ratu” u kojem ne poznajemo “neprijatelja”.

Nakon suicidalnog stanja geopolitike blokova istok/zapad  zasnovane na prijetnji o sigurnom međusobnom uništenju, pojavio se, u tom samom početku trećeg tisućljeća, novi tip MASOVNOGA UBOJICE, budući da je samoubojstvo terorista zamijenilo smrt u borbi građanina-vojnika. Bez proglašavanja rata, bez zastave, bez imena i ponajprije bez borbe, u odsutnosti bilo kakvog političkog zahtjeva, masovni ubojica kadar ugasiti život cijeloga Grada koristeći oružje za masivno uništenje, zatvara eru svjetskog geopolitičkoga rata kako bi inaugurirao eru mondijalizacije metropolitičkoga terorizma u kojoj se gubitak važnosti teritorijalnog prostiranja nacija nadomješta kritičnom masom iz megapolitanskih koncentracija kojima nitko zaista ne vlada.

Paul Virilio (1932.), francuski urbanist i kulturni teoretičar, profesor na European Graduate School. Objavio je preko dvadeset knjiga, pokrivajući polje suvremene tehnologije i estetike, preko arhitekture i urbanizma, pa sve do studija rata. Često ga uspoređuju s McLuhanom, Baudrillardom i Lyotardom s obzirom dijapazon njegovih interesa i utjecaj koji je izvršio na suvremenu filozofiju i shvaćanje medija, ali Virilio je uvijek ostao originalan i pomalo tajanstven. Trenutno radi s grupama beskućnika u Parizu i razvija prvi Muzej nesreća. Dosad je na hrvatski prevedena njegova knjiga Brzina oslobađanja (Naklada DAGGK, 1999.).