Zapadnu Saharu Ujedinjeni narodi službeno definiraju kao posljednju afričku koloniju. Nakon povlačenja Španjolaca teritorij veći od Britanije u kojem živi jedva stotinjak tisuća ljudi, bogat fosfatima, okupiraju 1975. Maroko i Mauritanija, premda je Međunarodni sud pravde presudio da Sahraviji imaju pravo na samoodređenje. Okupatorima koji većinu vremena imaju potporu SAD-a i Francuske suprotstavio se Polisario, odnosno Narodna Fronta za Oslobođenje Saguíe el Hamre y Ría de Ora, osnovana od šačice studenata i aktivista, koja je proglasila Demokratsku Arapsku Republiku Saharu. Njezina minijaturna Narodno-oslobodilačka vojska pobijedila je Mauritaniju te šesnaest godina ratovala protiv Maroka, koji je na kraju u Zapadnoj Sahari podigao zid, najveću vojnu prepreku na svijetu.

„Kontinuirana marokanska okupacija (…) jedna je od najsramotnijih i istovremeno najmanje osporavanih povreda današnjeg međunarodnog sistema“, saželi su 2011. Stephen Zunes i Jacob Mundy bit sukoba u Zapadnoj Sahari. U jednom od najmanje poznatih sukoba na svijetu bivša je Jugoslavija kao predvodnica Pokreta nesvrstanih bila iznimno angažirana te je – uz Albaniju – jedina europska država koja je priznala Sahravsku Republiku. SFRJ je školovala Polisariove gerilce u vojarnama od Zadra do Beograda te agitirala za pobjedu ove antikolonijalne revolucije malenog naroda žrtvovanog interesima svjetskih sila.

S obzirom na to da Maroko uporno opstruira provođenje referenduma dogovorenog još prilikom uspostave primirja 1991. godine, Sahraviji sve više nade polažu u svoju intifadu na okupiranim teritorijima. Noam Chomsky ustvrdio je kako je čitavo Arapsko proljeće započelo baš podizanjem zapadnosaharskog prosvjednog logora Gdeim Izik. Međutim, nije isključeno ni da sukob ponovno preraste u otvoreni rat.

Sudjeluju: predstavnik Polisarija za Balkan Muhamed Malainin, redatelj Đuro Gavran i povjesničar Tvrtko Jakovina

Moderator: novinar Jerko Bakotin