Ne pravim ustupke gledateljima, tim žrtvama života, koji misle da je film napravljen samo za njihov užitak i koji ništa ne znaju o svojem vlastitom postojanju. (Andrzej Żuławski)
Andrzej Żuławski je poljsko-francuski filmski redatelj i književnik (Lavov, današnja Ukrajina, 22. XI. 1940. – Varšava, 17. II. 2016.). Nakon 1944. živio je u Čehoslovačkoj te Francuskoj, gdje mu je otac bio kulturni ataše. Polazio je visoku filmsku školu IDHEC u Parizu, a filmom se počeo baviti u Poljskoj, isprva kao kritičar, zatim kao asistent najuglednijega poljskog redatelja Andrzeja Wajde. Njegov prvi igrani film Trećina noći (Trzecia część nocy, 1971.), u kojem se prikazuje Poljska za Drugog svjetskog rata, privukao je pozornost ekspresivnim naturalističkim stilom. Baroknost režije, kao i aluzije na komunističku Poljsku, potencirao je u filmu Đavao (Diabeł, 1972.; prikazan 1988.), nakon čije je zabrane u Francuskoj s velikim uspjehom režirao film Važno je voljeti (L’important c’est d’aimer, 1974.), s Romy Schneider u ulozi karijere. Na poziv poljskih vlasti vratio se u domovinu te 1976. započeo dvogodišnju produkciju znanstvenofantastičnoga filozofskog spektakla Na srebrnom globusu (Na srebrnym globie), adaptaciju klasičnoga SF romana svojega praujaka Jerzyja Żuławskoga. Produkcija je, s oko 80% snimljenoga materijala, obustavljena odlukom poljske vlade – nadrealističkim vizijama, ritualnim masovnim scenama, političkom alegorijom, antiklerikalnom ideologijom i nokturalnim ozračjem taj je film (prikazan nedovršen 1988., s redateljevom naracijom nesnimljenih dijelova) označio vrhunac njegova opusa.
U međuvremenu je Żuławski u Francuskoj nastavio zapaženu karijeru. Najpoznatiji mu je film Opsjednutost (Possession, 1981.), kultni spoj erotike, horora i fantastike, a sa Sophie Marceau u glavnoj ulozi realizirao je potom i filmove Luda ljubav (L’amour braque, po Idiotu F. M. Dostojevskoga, 1985.), Moje su noći ljepše od vaših dana (Mes nuits sont plus belles que vos jours, 1989.), Plava nota (La note bleue, o Chopinovu životu, 1991.) i Vjernost (La fidélité, po Princezi od Clèvesa Madame de La Fayette, 2000.). U Francuskoj je realizirao i filmove Javna žena (La femme publique, po Bjesovima F. M. Dostojevskoga, 1984.), s Valérie Kaprisky, i filmsku verziju opere Boris Godunov Modesta Musorgskoga (1989.). Nakon petnaestogodišnje stanke u francusko-portugalskoj koprodukciji režirao je film po romanu slavnoga poljskog emigrantskog pisca Witolda Gombrowicza Kozmos (Cosmos), za koji je nagrađen kao najbolji redatelj u Locarnu 2015. Nakon Srebrnog globusa u Poljskoj je režirao samo jedan film, i to nakon pada komunizma – Šamanka (Szamanka, 1996.), koja je pristupom erotici i kritikom katoličkog morala izazvala kontroverze, povodom čega je redatelj izjavio kako je Poljska još u srednjem vijeku. Żuławski je između 1980. i 2010. objavio i više od 25 romana i knjiga na poljskom jeziku, od kojih su neke prevedene na francuski. Njegov sin Xawery Żuławski također je filmski redatelj. (Tomislav Šakić)
