Kritika građanskog antifašizma

(sub) 7. svibnja 2016. 19.00 h // Kino Europa
** ARCHIV ** Das Archivbild vom 4. Nov. 2000 zeigt eine Gruppe Skinheads waehrend einer Demonstration in Berlin. Bundesinnenminister Wolfgang Schaeuble hat am Mittwoch, 7. Mai 2008, zwei rechtsextremistische Vereine verboten. Dabei handelt es sich um das "Collegium Humanum" und seine Teilorganisation "Bauernhilfe" sowie den "Verein zur Rehabilitierung der wegen Bestreitens des Holocaust Verfolgten", wie das Ministerium mitteilte. (AP Photo/Jan Bauer) --- Right-wing demonstrators with shaven heads during a demonstration by supporters of the extreme right-wing in Berlin, Germany, Saturday, November 4, 2000. (AP Photo/ Jan Bauer)
(sub) 7. svibnja 2016. 19.00 h // Kino Europa
Sudjeluju: Žarko Puhovski, Aleksandar Matković, Luka Matić, Nikola Vukobratović
Moderator: Zoran Kurelić

Na podlozi uvelike devastirane socijalne države desnica je posljednjih godina poduzela ofenzivu u kojoj redom zauzima političke institucije, ali i uspostavlja konzervativnu hegemoniju u društvu. U toj ofenzivi kao avangarda nastupa njezino filofašističko krilo agresivnim kampanjama usmjerenim protiv različitih vrsta društvenih manjina, rodne ravnopravnosti i nezavisnosti medija.

No ne smijemo si dopustiti luksuz da zaboravimo da je za trenutačnu desničarsku opću ofenzivu ideološka i teorijska priprema vršena posljednjih četvrt stoljeća, odnosno od sloma real-socijalističkih režima. Ono što je teorijski popularizirao Francis Fukuyama svojim spisima o kraju povijesti i posljednjem čovjeku ideološki je operacionalizirano rezolucijama Vijeća Europe 1096 (1996.) i 1481 (2006.) o demontiranju nasljeđa “totalitarnih komunističkih režima”. Afirmacijom narativa o nemogućnosti društvene transformacije onkraj dosega i ograničenja liberalno-demokratskih režima otvoren je prostor za demontiranje nasljeđa socijalne države, uspostavljene klasnim kompromisom u vrijeme borbe za premoć između liberalnih demokracija i realnih socijalizama. Za neposredno opravdanje difamacije socijalističkog nasljeđa pritom je poslužila diskrepancija između socijalističkih praksi i liberalističkih standarda ljudskih prava. Važnost potonjeg ideološkog koncepta potvrđena je i u objema navedenim rezolucijama Vijeća Europe, koje pozivaju na temeljite preobrazbe mentaliteta u bivšim socijalističkim zemljama.

Posljedično, u postsocijalističkim zemljama zavladala je potpuna hegemonija liberalizma te su antisocijalističke pozicije postale condicio sine qua non legitimacije postojanja u političkom polju. Stoga je politička borba na (jugo)istoku Europe svedena na nadmetanje, prividno nepomirljivih, građanskih i nacionalističkih opcija, inače potpuno suglasnih po pitanjima liberalizacije tržišta i uključivanja u euroatlantske integracije.

Posljedice liberalističke hegemonije u političkom polju danas vidimo, između ostaloga, i na primjeru suprotstavljanja filofašističkoj desnici. Naime, antifašizam kao pojam i kao praksu danas su preuzele građanske organizacije civilnog društva koje su se afirmirale kao opozicija autoritarnom nacionalizmu devedesetih. Budući da je njihov narativ u velikoj mjeri odonda ostao nepromijenjen — usredotočen na klasične liberalističke zahtjeve za ograničenjem vlasti — upitno je koliko može biti učinkovit u nadolazećim socijalnim i političkim borbama.

Ta upitnost ima barem nekoliko osnova. Prva je klasna baza u kojoj građanski antifašisti imaju mobilizacijski potencijal, a koja se svodi na preživjelu predtranzicijsku srednju klasu. Druga je diskontinuitet s jugoslavenskom, dakle lokalnom, antifašističkom tradicijom s kojom se izbjegavaju identificirati čak i na razini izbjegavanja korištenja imena »partizan(i)« i »Narodnooslobodilačka borba«. Naposljetku, treća osnova je eklatantno falsificiranje historije poricanjem vodeće uloge međunarodnog radničkog pokreta i komunističkih partija u artikuliranju i provođenju strategije antifašističke borbe.

Povrh toga, građanski antifašizam svojom kritikom realnih socijalizama uklapa se u tranzicijsku strategiju demontiranja nasljeđa realnih socijalizama. Zbog toga legitimno je postaviti i pitanje koji su njegovi emancipatorni potencijali, imajući u vidu emancipatorne rezultate komunističkog antifašizma.

Razumijevajući navedenu problematiku, u okviru ovoga panela želimo kritički preispitati dominantni, građanski, model antifašističkog aktivizma s obzirom na njegova proturječja te ponuditi kritiku koja će smjerati revalorizaciji historijskog nasljeđa antifašističkih borbi i njihovih emancipatornih praksi, a posljedično i ponuditi moguće nove smjerove za antifašističko organiziranje i antifašističke strategije danas.

Subversive Film Festival

Novosti

U KIC-u počinje 18. Subversive Forum!

18. izdanje teorijsko-diskurzivnog dijela Festivala – SUBVERSIVE FORUM i ove godine u Zagrebu okuplja teoretičare i aktiviste iz različitih dijelova svijeta…

Antikapitalistički seminar

Peti Antikapitalistički seminar u organizaciji portala Slobodni Filozofski i Subversive Festivala ove će se godine održati od 1. do 6.…

Program Subversive Festivala i Foruma

Pogledajte raspored Subversive Film Festivala i Subversive Foruma u PDF formatu.

Uz potporu

Supporters

Partneri

Partner 1 Partner 2 Partner 3 Partner 4 Partner 5

Medijski pokrovitelji

Media Sponsor 1 Media Sponsor 2