Rastko Močnik jedan je od najpoznatijih sociologa ovih prostora, čije se predavanje u sklopu 9. Subversive Festivala odvija u konktestu radničkog nezadovoljstva, studentske pobune protiv klerikalizacije školstva, ali i nepovoljnih ekonomskih i demografskih pokazatelja. Gotovo da i nema boljeg trenutka za Močnikov nastup s obzirom na to da je Vlada jasno dala do znanja da misli, s naglaskom na daljnju privatizaciju, provoditi fiskalnu konsolidaciju, tj. provoditi rezanje proračunskih troškova, u koje su dakako uključeni rashodi za socijalne slučajeve i mirovine. Dakle sama društveno-gospodarska situacija takva je da zaziva Močnikovu kritičku analizu, koja može pomoći pri pojašnjenju ove stvarnosti.
Tema predavanja, Što da se radi? Politizacija radničkog pokreta kao kritika fašizma, bit će posvećena sljedećim ključnim točkama: kritika postojećeg, konkretnog društveno-gospodarskog sustava kroz kritiku fašističkih tendencija u društvu i uopće razjašnjavanje samoga pojma fašizma te spoznaja o nužnosti političkog organiziranja radničkog pokreta kao jedinog načina razvijanja i jačanja klasne svijesti.
Posljednjih godina svjedoci smo snažnog napada kapitala na radnički pokret, koji je kod nas ionako razjedinjen, s niskom razinom klasne svijesti, neorganiziran te vrlo loše vođen od dijela sindikalnih rukovodstava. Sve se to odvija u trenutku kada i sam društveni sustav ne može osigurati vlastitu reprodukciju, a da ne smanjuje životni standard većine društva. Slaba klasna pozicija radništva u Hrvatskoj, popraćena nepovoljnim okruženjem, jača po sebi proturječne tendencije sitne buržoazije. Ova je po svojoj klasnoj prirodi nestalna i u stalnom previranju između veće vjerojatnosti da se pridruži radništvu (da ekonomski propadne) i manje vjerojatnosti da se pridruži taboru krupne buržoazije (da ekonomski prosperira). Nema sumnje što bi ona izabrala da može birati, ali ovako je njezin osnovni zahtjev, kao rezultat ove dinamične pozicije, kapitalizam bez kapitalista, odnosno ona želi ukinuti sva zla kapitalizma, a održati privatno vlasništvo i zakon profita – zbog toga što želi iskoristiti sve prednosti sustava i ekonomski prosperirati, a da ne preuzme i njegov popratni rizik.
I to su obično tendencije iz kojih fašizam može dobiti zamah, a kako su one kod nas na relativno niskoj razini, tako se u nas ne može govoriti o fašizaciji društva. Problem s etiketiranjem svega i svačega fašizmom jest da kad se stvarni fašizam počne razvijati, bit će ga vrlo teško detektirati jer će fokus biti na krivim uzrocima i simptomima. Stoga je bitno razjasniti sam pojam fašizma, kako i zašto se on razvija i zbog čega u trenutnoj situaciji naše društvo ne ide u tom smjeru – još.
Osnovno je rješenje za pojavu fašizma snažno pozicioniranje radničkog pokreta. Radnici se ne trebaju organizirati samo zbog efikasnijeg ostvarenja svojih parcijalnih zahtjeva, već upravo zato što je za fašistički razvoj uvjet sine qua non razbijanje radničkog pokreta.
Prema tome, dok organiziranje radničkog pokreta sprječava kapital da mu nameće svoje zahtjeve, kao i da provodi daljnje smanjenje životnog standarda, političko organiziranje radničkog pokreta razvija i jača njegovu političku i klasnu svijest te borbenu sposobnost, što je presudno kod sprečavanja fašizacije društva.