Kriza akumulacijskog režima kapitalizma predvođenog financijama dovela je proces europskih integracija do egzistencijalne transformacije. Povijesno stvaranje jedinstvenog nadnacionalnog tržišta zahtijevalo je zajednički monetarni sporazum kako bi se izbjegao rat utemeljen na jednostranim konkurentskim devalvacijama. Izbor jedinstvene valute bio je rezultat političkog kompromisa između socioliberalne i ordoliberalne koncepcije o vrsti nadnacionalne vlade koja će upravljati europskim gospodarstvom. Danas je široko prihvaćena ideja da jedinstvena valuta ne može stvoriti ekonomsku konvergenciju bez balansirajućeg fiskalnog mehanizma koji bi kompenzirao učinak rastuće ekonomije otvorenog tržišta. Pitanje bankarske unije zajedno s fiskalnom i političkom unijom sada se nalazi u samom srcu rasprave o ekonomskom upravljanju Europe. Ipak, ključno pitanje danas nije samo razvoj fiskalnih transfera kroz nadnacionalna ulaganja između država članica i teritorija, nego i tip ekonomskih aktivnosti (agronomskih, industrijskih, orijentiranih na usluge itd.) koje bi trebale postati temelj za novu strategiju razvoja Europe. Nadalje, za alternativne ekonomske politike pitanje nije samo što proizvoditi nego i kako proizvoditi (javni, privatni sektor) i tko će proizvoditi (planiranje, velike ili male srednje tvrtke) u novom globalnom kontekstu nakon financijske krize. Ukratko, Europi je definitivno potreban novi ekonomski model razvoja, izvan onoga o čemu se trenutačno raspravlja po uredima europskih institucija, koje su nesposobne razmišljati dalje od neoliberalne sinteze koja predvodi Veliku europsku koaliciju, kao što smo mogli vidjeti na primjeru Grčke, Portugala i drugih zemalja na europskoj periferiji. Ovo će izlaganje ponuditi uvod u tekuća promišljanja koja razvijamo u europskoj mreži Transform Europe u posebnoj sekciji posvećenoj europskoj raspravi o produktivnim strategijama rekonstrukcije u našem Godišnjaku 2016. Izlaganje će također uputiti na otvorena pitanja za zajedničku raspravu istraživača, društvenih pokreta i sindikata u njihovim politikama za novi Europski razvojni model.
Sigfrido Ramírez trenutačno je zaposlen kao istraživač na Institutu Max Planck za europskog pravo u Frankfurtu. Kao ekonomski i društveni povjesničar koji se specijalizirao za ekonomske politike Europske unije, svoj je rad usmjerio na povijest konkurentskih, industrijskih i trgovinskih politika. Ramirez je gostovao kao istraživač na sveučilištima u Italiji, Francuskoj i Danskoj, na projektima o povijesti poslovanja, industrijskoj ekonomiji i europskim integracijama. Koordinator je volonterske mreže istraživača (Akademia) u sklopu mreže Transform Europe za individualnu suradnju sa znanstvenicima. Član je Uredničkog odbora njezina Godišnjaka (Yearbook) i osnivač radne skupine o produktivnoj transformaciji.
