Deset godina slobodnog filma – Marx & Maureen
Filmovi su poput mostova koji spajaju različite ljude, priče i fragmente kulture. Te mostove gradimo već deset godina. Filmove koji interpretiraju i transfiguriraju realnost. Filmove koje nije strah razmišljati o velikim stvarima čak i kad pričaju male priče. Filmove koji do kraja istražuju različite tonalitete i pristupe. Filmove koji su, parafraziramo li nedavno preminulog Abbasa Kiarostamija, poput vjetra koji će nas odnijeti. Filmove koji nastaju iz želje da se svijet i ljudi promatraju iz različitog ugla, koji ne nameće potrebu za stvaranjem distance između nas i stvarnosti. Da, već deset godina tragamo za slobodnim filmom. Filmom bez granica. Filmom kao punokrvnom eksplozijom slika. Filmom koji nudi različite refleksije na stanje i sranje svijeta u kojem živimo.
Ima neke proklete simbolike da u filmu koji otvara ovogodišnje jubilarno izdanje Subversive Film Festivala (Mladi Karl Marx) i onog koji zatvara njegovu igranu konkurenciju (Personal Shopper), glavni junaci odlaze iz Pariza u London. Mladi Marx na taj je odlazak bio natjeran, dok Assayasova osobna šoperica Maureen tamo odlazi da bi kupila svojoj klijentici seksi toaletu. Od Das Kapital do kapitala. Marx je doduše putovao u London neudobnijom kombinacijom vlaka i parobroda, dok Maureen koristi Eurostar. Marx sanja na putu u London o Savezu pravednih, dok Maureen preferira (pravedni) smartphone kao medij u bizarnoj (spiritističkoj) seansi s misterioznim entitetom koji je proganja.
Tu su i tri filma koji se bave migracijama, izbjeglištvom i kulturalnim dilemama. U Velikom zidu Kafkina alegorijska priča Na izgradnji kineskog zida dobiva posve novo značenje u diskursu tvrđave Europe. U Evanđelju veliki kazališni glumac i sineast Pippo Delbono ulazi u prihvatilište za izbjeglice u Astiju. U Bezness As Usual Nizozemac Alex Pitstra progovara o vlastitoj krizi identiteta kroz priču o svojoj majci koja se tijekom ljetovanja u Tunisu upustila u prolaznu seksualnu avanturu s lokalnim galebom, koji je prosuo sjeme po čitavoj Europi. Poput Delbona, čiji komad balansira između realnosti i teatra, sličnu trajektoriju slijedi i konceptualni umjetnik Neïl Beloufa (Okcidentalan), čije teatralne provokacije i artificijelnost filmskog kadra prizivaju ludosti recentnih komada Resnaisa i Bonella. Slični prosede koristi i Palestinac Raed Andoni (Lov na duhove), koji igra na Mograbijevu retoriku teatra potlačenih, a čiji akteri u formi terapeutske seanse insceniraju užase koje su proživjeli u izraelskim zatvorima.
Jubilarno 10. izdanje Subversive Film Festivala transformirano je i u mali veliki pankerski ZOO s paucima, zmijama i krokodilima u postkolonijalnoj satiri sumanutog Antonina Peretjatka (Zakon džungle), halogenim chiaroscurom jedne klaonice u kojoj životinje plaču (Grlo srce trbuh) i štakorima koji su okupirali Baltimore (Štakorski film).
U ovogodišnjem Hommageu prisjećamo se argentinskog dokumentarnog filmaša i političkog aktivista Raymunda Gleyzera kojeg je 1976. godine otela i ubila desničarska vojna vlada diktatora Jorgea Rafaela Vidala. Gleyzer je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe koja je imala bliske veze s grupom Cine Liberación Fernanda Solanasa i tzv. Trećim filmom kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distribucijski kanal diljem Argentine.
Posebni program posvećujemo i retrospektivi njemačkog filma iz Adenauerove ere, nazvanoj Voljeni i odbačeni, a koja pokriva razdoblje od 1949. do 1963. godine. Riječ je o filmovima koje je elitistička kritika osporavala i odbacivala. No ispod njihove površine kuhaju itekako moćne subverzije. Iako su nastali u periodu u kojem je umornom i napaćenom njemačkom narodu kinodvorana služila kao bijeg od teške svakodnevice, dok se Savezna Republika Njemačka u doba kancelara Konrada Adenauera počela oporavljati od poratnog kraha. „Ne odlazimo u kino da bismo promatrali ruševine života, već da bismo ih zaboravili. Za ulaznicu koju plaćamo očekujemo iluzije koje nam je svakodnevni život uskraćivao“, izjavila je 1951. čitateljica jednog njemačkog ženskog časopisa. Naš festival ipak nudi nešto više od iluzija.
SUBVERSIVE TOP 5 – FILMOVI KOJE NE SMIJETE PROPUSTITI
1. Šangajska nevjesta / Una novia de Shanghai
Mauro Andrizzi, Kina/Argentina, 2016., 73’
Kino Europa / utorak, 9. svibnja / 21.30
Kaurismaki susreće Caraxa u kineskoj priči o duhovima koju je ispričao jedan ludi Argentinac, gdje dvojica džepara koji prizivaju ranog Zhangkea kreću u bizarnu avanturu prenoseći lijes na njegovo novo odredište nakon što su po nalogu jednog duha koji im se ukazao ekshumirali njegovu bivšu zabranjenu ljubav.
2. Grlo srce trbuh / Gorge couer ventre
Maud Alpi, Francuska, 2016., 82’ DCP
Kino Europa / srijeda, 9. svibnja / 19.00
Hibridni komad čija priča igra na nevjerojatni spoj nježnosti i bajkovitosti, ranjivosti i izgubljene mladosti, ambijentiran u jednoj klaonici u kojoj njezin neimenovani mladi radnik pokušava prikupiti dovoljno sati da bi mogao otići iz tog pakla i primati socijalnu pomoć. Oni koji su voljeli Marcellov film Bella e perduta voljet će i ovu dirljivo lijepu ali okrutnu fresku o životu na rubu.
3. Štakorski film / Rat Film
Theo Anthony, SAD, 2016., 82′
Kino Europa / petak, 12. svibnja / 19.30
Balansirajući negdje na pola puta između kultne TV serije Žica i Watersova Desperate Living, u kojem Divine stavlja na pladanj kuhanog štakora, autorova nabrijana etnografska studija o institucionalnom rasizmu promatra povijest jednog grada kroz njegov odnos prema štakorima koji su ga okupirali. Čisti pankerski film.
4. Zakon džungle / La loi de la jungle
Antonin Peretjatko, Francuska, 2016., 99’
Kino Europa / petak, 12. svibnja / 21.00
Vladin stažist odlazi u Francusku Gvajanu na projekt izgradnje umjetnog skijališta u džungli. U slučajnoj avanturi pridružuje mu se vozačica Tarzan. Trenutno najzanimljiviji autor u ešalonu nove francuske ekscentrične političke satire snimio je uvrnutu parabolu o užasima postkolonijalizma u sumanutom spoju burleske i splattera.
5. Politika, priručnik za upotrebu / Política, manual de instrucciones
Fernando León de Aranoa, Španjolska, 2016., 120′
Kino Europa / subota, 13. svibnja / 19.00
Autor ulazi u madridsku središnjicu Podemosa i kamerom proviruje iza njezinih kulisa. Više od 500 sati snimljenog materijala destilirano je u dvosatni komad koji pedantno sondira Podemosove unutarnje krize i njihove pokušaje razbijanja španjolske političke dihotomije. Ekstaza uspjeha postavlja se kao kontrapunkt dilemama s kojima se suočavaju njezini članovi osmišljavajući komunikacijske strategije i pripreme za kampanju.
