Četvrti dan 10. Subversive Film Festivala otvara film …i tvoja ljubav također (1962) kojeg odlikuje intrigantan miks stilova: dijelovi filma imaju grubu, sirovu i nepristojnu vérité oštricu, drugi zbunjuju svojom socrealističkom stilizacijom – jer to je itekako film o herojima, ljudima koji stoje uz svoju državu i njezine ideale; neki se možda kolebaju, neki čak i pokleknu, no većina je, kako sugerira film, uz partiju i njezine deklarirane ciljeve: odsječci DDR od remetilačkih utjecaja (tj. BRD-a). To što je stvarnost bila kompliciranija, druga je stvar.
U 18.00 slijedi Drug Münchhausen koji je jedini redateljski uradak Wolfganga Neussa (iako Wir Kellerkinder iz 1960. godine možemo sa sigurnošću smatrati njegovim filmom, a ne filmom Wolfganga Bellenbauma koji je potpisan kao redatelj). Nuess je ovdje u svojem najčudnijem izdanju: priča o dva farmera na unutarnjoj njemačkoj granici koji se sukobljavaju oko toga čiji je sustav produktivniji – odjednom se pretvara u bizarnu priču smještenu u SSSR koja se vrti oko svemirskog projekta koji u konačnici dovodi našeg nesretnog protagonista ne na Veneru nego u naturistički rezort na sjeveru BRD-a…
Iza toga slijedi film iz dokumentarne konkurencije Lov na duhove (2016) redatelja Raeda Andonija u kojem afričke izbjeglice pred autorovom kamerom u formi svojevrsne terapeutske seanse insceniraju užase koje su proživjeli u izraelskim mučilištima. Iako teatar zamjenjuje studijska replika centra za ispitivanje, njezin klaustrofobičan prostor krajnje je realističan, pri čemu njegovi akteri u njemu rekonstruiraju ponižavajuća ispitivanja i torture kojima su bili podvrgnuti, dramatizirajući vlastita stvarna iskustva.
Vrhunac danas svakako su Mizandristice (2017) Bruce LaBrucea, a predstavljaju futurističku feminističku farsu o grupi militantnih lezbijki koje žive u komuni organiziranoj poput samostana i pripremaju se za totalni rat i istrebljenje muškaraca. Film je to iz igrane konkurencije, a možete ga pogledati u kinu Europa – Velika dvorana, s početkom u 21.15.
Dodatno, svakako želimo istaknuti Hommage u Dokukinu KIC koji uključuje etnografske i političke filmove Raymunda Gleyzera. Jedan od njih je Meksiko, zamrznuta revolucija (1970.) podastire sociopolitičku analizu izdaje Meksičke revolucije iz 1910. godine. Redatelj koristi rijetke filmske žurnale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama masakra u Tlatelolcu i Olimpijskih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revolucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvjede. Film možete pogledati u 18.00
