Novi društveni pokreti jačaju u Rumunjskoj, Mađarskoj, Srbiji i Slovačkoj. U slučaju Srbije, ljevica je najaktivnija osviještena politička sila u prosvjedima. Ipak, ljevici predstoji strateški izbor – kreirati novu, uistinu popularnu političku alternativu, ili se osuditi na još veću političku irelevantnost. Temeljno pitanje za ove post-socijalističke zemlje nepostojanje je alternative koja bi adresirala probleme većine građana. O ovim iskustvima i perspektivama radikalne ljevice u novim društvenim pokretima, razgovarat ćemo s G. M. Tamásem iz Budimpešte.

M. Tamás mađarski je filozof i marksist. Rođen u rumunjskom Cluju 1948., iz političkih je razloga 1981. prebjegao u Mađarsku, gdje postaje jedan od vodećih disidenata tog doba. Od 1989. do 1994. sjedio je u mađarskom parlamentu kao predstavnik Saveza slobodnih demokrata – Mađarske liberalne stranke. Politički i teorijski zaokret doživljava početkom 21. stoljeća: razočaran građanskom predstavničkom demokracijom, vraća se marksističkoj i materijalističkoj analizi. Žestoki je kritičar europske desnice, Viktora Orbána i neoliberalizma. Trenutačno predaje na Odsjeku za sociologiju i socijalnu antropologiju budimpeštanskoga Srednjoeuropskog sveučilišta.