OTKAZANO: Nažalost, moramo vas obavijestiti kako je projekcija filma i panel Glede & Unatoč: Razgovor s trojicom od Ferala otkazan. Obavijestit ćemo vas na vrijeme o popunjavanju upražnjenog termina na našem webu i Facebook stranici.
Sudjeluju: Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Marina Baničević, Saša Stanić, Boris Pavelić, Dragan Markovina
U svojoj knjizi ‘O zlu’ baveći se filozofijom morala, Hannah Arendt razmatrajući Sokratovsko-platonovsku argumentaciju zašto je bolje podnositi nego činiti zlo primjećuje: ‘ukoliko činim zlo osuđena sam na to da živim u nepodnošljivoj bliskosti sa zlikovkom; nikada je se neću riješiti.’ Klasični starogrčki pristup, po Arendt, implicira postojanje čovjeka u pluralu, a ne u singularu tj. čovjeka koji je uvijek nužno u društvu – društvu sebe samoga. Čineći zlo, čovjek se dovodi u raskorak sa samim sobom, tj. napušta se i usamljuje, a u konačnici i postaje vlastitim neprijateljem s kojim je prisiljen svakodnevno živjeti. Usamljenost stoga, nije napuštanje pojedinca od gomile već prvenstveno od sebe samoga. a briga za dobrobit drugih tek je svojevrsna nuspojava brige za sebe. Čuvajući vlastiti plural, osoba čuva i onaj širi – društveni. Šutnjom se osoba, kako nas J. Benda i Feralovci uče, također može napustiti. Ostati nijem na zločine počinjene (među ostalima i u moje ime) znači u suštini postati suučesnikom u tom zločinu. Napuštanjem sebe, paradoksalno u ime bijega od usamljenosti, galopom u gomilu, postaje se suučesnikom u istom tom zločinu. Građanska hrabrost (su)kreatora Ferala, nije stoga posljedica odsustva straha od gomile, već straha od suživota sa vlastitim zločincem, drugim riječima – od gomile u sebi.
Još je manje posljedica nekih ‘nadljudskih supermoći’ kojima bi tek rijetki bili obdareni (ili pak opterećeni) hirovitom voljom Fortune. Sjećam se kad mi je Viktor jedne večeri gotovo ispovjednički priznao da se ‘usr’o u životu bar 27000 puta.’ Ne znam zašto je odabrao baš tu cifru za opisat golemost. Isprva se činila simbolički preuveličanom, ali kad sam se prisjetio svih njegovih napisanih članaka koji su samoprozvane Isusove zaštitnike ponukale da otvoreno prijete, vrijeđaju, zazivaju linč, brojka mi se učinila statistički realna. Svi mi, podsjećaju nas Feralovci i u ovom filmu, imamo tu sposobnost, te ‘nadljudske supermoći’ da budemo ljudi. Svi mi možemo, strahu od pravovjerne gomile usprkos, ne pristati na reklamnu verziju statusa quo kao najboljeg mogućeg, ne zatvoriti oči nad počinjenim zločinima, ne slegnuti ramenima na njih i za iste optužiti apstraktna ‘loša vremena’ umjesto ‘loših ljudi’, ne pristati da zločini (i kada su počinjeni u naše ime) ikad mogu biti ‘naši’ i imati bilo čiju putovnicu.
Filmske korice jedne književne večeri pokazuju se i ovaj put preuske za fetišiziranje autora, no sasvim pristale za njihovo otvaranje još jednog fronta otpora bezumlju, poticaja na pobunu i u konačnici kao podsjetnik na strahote života sa vlastitim zlikovcima.
Od samih svojih početaka 1984. g. kao podlistak Slobodne Dalmacije, potom i prvog zasebnog izdanja Feral Tribune-a kao dvotjednika 1993. g., pa sve svojeg gašenja 2008. g. ovi Bogu-mili-a-ni-Vragu-nisu-mrski proganjani su za svoju SUBNORzivnu djelatnost, od reklo bi se – istih ljudi, stoga za predstavljanje prvog filma o njihovom dosadašnjem radu i nema boljeg festivala od onog koji nosi ime Subversive Film Festival.
