Projekt škole suvremene humanistike cilja uspostaviti mjesto interdisciplinarnog promišljanja problema neoliberalnog kapitalizma koje se nalazi između civilnog sektora i javnih obrazovnih institucija. Sveučilišni obrazovni programi problematiziraju suvremene probleme kroz optiku teorijske produkcije druge polovice dvadesetog stoljeća. Izvaninstitucionalni oblik suradnje civilnog i javnog sektora omogućuje otvaranje prostora novim teorijama i oblicima interdisciplinarnog proučavanja koje je onemogućeno strukturom discipliniranog sveučilišta.
Škola je organizirana kao niz predavanja iz različitih disciplina okupljenih oko jedinstvenog problema. Polaznici tijekom trajanja škole stječu znanja i vještine koje su povezane s njihovim izvorišnim studijskim programima, ali izlaze iz disciplinskih okvira. Time je omogućeno povezivanje različitih perspektiva proučavanja, što dovodi do razvoja njihovih kritičkih i analitičkih vještina i osjetljivosti na širi kontekst.
Novi društveno-ekonomski modeli
Dominantne su mejnstrim ekonomske teorije, u obrazovnim institucijama i javnom diskursu okrenutom privatizacijama, razvijane s pretpostavkom da je kapitalistička proizvodnja jedini oblik proizvodnje te da je njezin rast garancija razvoja ljudskih sposobnosti i porasta kvalitete života. Teorije se baziraju na matematičkim modelima čije pretpostavke u pravilu nisu održive. Na taj se način teorija, nepodložna empirijskim provjerama, emancipirala od prakse kapitalističkih društava i za njih ne može odgovarati. Istovremeno se za praksu pretpostavlja da u svim scenarijima dugoročno vodi ka napretku za sve. Ostale se forme društvene proizvodnje, poput javnog i nevladinog sektora, individualnih ili obiteljskih obrta, volonterskog rada, neadekvatno shvaćaju. Podvrgava ih se, njihov doprinos procjenjuje, kategorijama razvijenima za kapitalističku proizvodnju.
Kućanski se rad, nesocijaliziran, gigantskog volumena, prepušten individualnim aranžmanima i resursima, najčešće opterećujući žene, u pravilu ignorira. Adekvatnim razumijevanjem različitih formi proizvodnje otvaramo prostor promišljanju drugačijih društveno-ekonomskih modela.
Umjesto klasičnog predavanja, od samog početka ćemo otvoriti raspravu sa sljedećim smjernicama. Unatoč dugoj i intenzivnoj zloupotrebi političkih stranaka za zapošljavanje vlastitih članova na loše promišljenim ili potpuno fiktivnim radnim mjestima te podređenosti ciljevima reprodukcije kapitalističkog društva, javni sektor je najveći ne-kapitalistički proizvođač. Prema kojoj pokretačkoj logici javni sektor proizvodi i postoje li odjeli čije se logike razlikuju?
Privatni sektor se često naziva „realnim“ – je li stoga opravdano zvati javni sektor nerealnim i po kojoj logici? U kakvom je odnosu javni sektor sa kapitalističkom proizvodnjom i monetarno-budžetskim pitanjima? U nedostatku profita kao kategorije uspješnosti, kako mjeriti doprinos javnog sektora rastu bogatstva i ljudskom razvoju? Prema kojim kriterijima gasiti i otvarati odjele i radna mjesta u javnom sektoru te što raditi s ogromnim brojem viška zaposlenih? Kako javni sektor može pridonijeti socijalizaciji kućanskog rada, posebno adresirajući nerazmjernu opterećenost žena? Pokretače novih firmi u privatnom sektoru zovemo poduzetnicima, no postoji li prostor za sličnu ulogu u javnom sektoru? Pitanja su primjenjiva i na ostale ne-kapitalističke aktivnosti, pogotovo na nevladine organizacije koju su često s pravom viđene kao produžetak javnog sektora.
Predavač: Toni Prug
Strukturna kriza globalne ekonomije – potreba za novim (makro)ekonomskim modelima
Začeci strukturne krize mogu se tražiti već u samoj arhitekturi međunarodnih odnosa uspostavljenoj nakon Drugog svjetskog rata, a početak u ranim 1970-ima, kada se raspadom zlatno-dolarskog standarda radikalno mijenjaju pravila igre. Potom nastupaju naftne krize, kriza stagflacije i javnog duga, Volckerov šok i Washingtonski konsenzus. Drugačije, slijede kumulativne krize akumulacije proizašle iz inherentnog pada profitne stope na globalnom nivou. Kriza inflacije 70-ih, kriza javnih financija 80-ih te redistributivna dominacija neoliberalizma 90-ih postepeno prebacuju agregatni teret duga s države na pojedinca dok se globalni rast usporava a ekonomska nejednakost povećava, što rezultira neviđenim direktnim i indirektnim transferom dohotka, globalnim slomom financijskih tržišta i dužničkoj krizi koja, u uvjetima stagnacije i deflatornih pritisaka, prijeti općom polit-ekonomskom destabilizacijom.
U tom ključu, financijski slom 2008. godine tek je jedna od nuspojava velike strukturne krize. Njeni glavni simptomi uključuju: a) padajuću stopu ekonomskog rasta, 2) rast javnog i privatnog duga i 3) rastuću ekonomsku nejednakost dohotka i bogatstva. No, dominantni ekonomski modeli, sa svojim stiliziranim pretpostavkama, ideološkom podlogom u modernizacijskoj teoriji i urođenom skepsom prema bilo kakvoj intervenciji u neometano djelovanje tržišta, ostaju nemoćni pri identificiranju i rješavanju ovih simptoma.
Cilj predavanja je, stoga, argumentirati pojavu i ozbiljnost globalne strukturne krize, s ciljem otvaranja diskusije oko budućeg ustroja globalne ekonomije i potencijalnoj ulozi ljevice u njezinoj (neizbježnoj) transformaciji. Marcuseovim terminima, polit-ekonomska stvarnost i dalje je razapeta između dvije naizgled suprotstavljene hipoteze: 1) razvijeno društvo kadro je iznova sputavati kvalitativnu promjenu (konstituens predvidljive budućnosti), no istovremeno, 2) postoje snage i tendencije koje će slomiti ovo sputavanje. No, dok nam logika akumulacije kapitala može objasniti nužnost krize i inherentnu nestabilnost kapitalističke ekonomije, rješenja je vjerojatno potrebno tražiti van stereotipnog i nametnutog sukoba Države i Tržišta, propitujući samu koncepciju i bit rasta i razvoja u situaciji kada pitanje oporavka postaje pitanje naprezanja mehaničkih (ekoloških) granica akumulacije, a pristajanje na stagnaciju u trenutnim političko-ekonomskim uvjetima predstavlja osudu na još veću nejednakost i razvoj patoloških društvenih procesa.
Predavač: Karlo Vujeva
Marksistička kritika kapitalizma
Danas se postavlja pitanje živimo li više uopće u kapitalizmu? Već izrazi “posloprimac” i “poslodavac” dovode u pitanje klasne odnose – “poduzetnik” “ulaže” i “preuzima rizik”, a radnik u taj odnos unosi jedino što ima – svoju radnu snagu. Proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova piše u “Komunističkom manifestu”. No imamo li proletere danas i ako imamo, od čega su sačinjeni njihovi okovi? Predavanja će mapirati neke od temeljnih marksističkih izvoda i pokušati pokazati kako start up, platformski kapitalizam, kreativni kapitalizam, gig-ekonomija te drugi novovjekovni modeli ne izlaze iz okvira kapitalizma zbog čega je na njih moguće i potrebno primijeniti Marxovu kritiku političke ekonomije.
Predavačica: dr. sc. Katarina Peović Vuković
Feminističke teorije i prakse
Ukoliko Školu suvremene humanistike shvatimo kao otpor hegemonijskim diskursima, feministička epistemologija pokazuje se neizostavnom. Kroz niz predavanja, feministička teorija i praksa promišljat će se kao mjesto dekonstrukcije uvriježenih značenja, analize odnosa moći, spola/roda, pri čemu će se posebno fokusirati emancipacijski modeli spoznaje i otpora koji nam feminističke perspektive nude, a ujedno i kao mogućnost iniciranja društvenih promjena i stvaranja novih savezništava u borbi protiv dominantnih matrica.
Feministička kritika jezika
Predavanje će propitivati odnos jezika i roda te njihovu interakciju. ‘Ženski’ se jezik razlikuje prema kontekstu i činjenicama kao što su klasa, etnička ili regionalna pripadnost, seksualne preferencije, pri čemu jezik označava upravo tu različitost pripadanja. No ipak, iako žene nisu homogena skupina, jezik ih reprezentira u poopćenim rodnim stereotipima i prepun je seksizama.
Predavačica: Rada Borić
Feminizam i pravo
Od pregleda razvoja feminističkih pravnih teorija i prava žena i odnosa roda i prava, propitivat će se načini na koje pravo podržava neravnopravne rodne odnose i konstruira rodne identitete i seksualnost, te načini na koje se pravo može koristiti za adresiranje nejednakosti i društvene promjene.
Predavačica: Ivana Radačić
Prijedlog za trening o digitalnoj sigurnosti
Trening je namijenjen borcima za ljudska prava i drugim aktivistima anti-autoritarnog usmjerenja. Cilj mu je omogućiti (1) razumijevanje praksi nadzora nad fizičkim I digitalnim osobama I njihovim odnosima, koje prakse ugrožavaju osobnu I kolektivnu privatnost I sigurnost aktivista, njihov rad I demokratičnost društva, I (2) upoznavanje s raznim digitalnim alatima, tehnologijama, tehnikama I strategijama koje smjeraju zaštiti njihove komunikacije, organiziranja I djelovanja.
Polaznici treninga steći će teorijski i praktični uvid u slijedeća pitanja:
(1) Kritična pitanja koja se odnose na kontrolu nad mrežama I podacima;
(2) Kako postići anonimnost tijekom pregledavanja sadržaja na internetu;
(3) Kako komunicirati sigurnije I privatnije;
(4) Kako koristiti mobilni telefon sigurnije;
(5) Kako stvoriti i čuvati sigurne lozinke.
Trenerica i autorica kurikuluma: Morana Miljanović
Zelena škola za sistemsko mišljenje
U ovome obrazovnom ciklusu poseban segment zauzimaju i zelene teme te zelena škola za sistemsko razmišljanje. Voditelj Igor Grozdanić, istraživač s Instituta Max Planck, zeleni je ciklus zamislio kao mjesto interdisciplinarnog promišljanja pitanja koji prate lokalne zajednice, odrast (degrowth) na lokalnoj razini, mikroekonomije ruralnih sredina, makroekonomske teme te energetske i socijalne tranzicije današnjeg društva.
Teme koje će se obrađivati su aktualne, a polaznici/ce će dobiti uvid u nove trendove i sistemsko razmišljanje u praksi! Predavači su iz područja društvenih i tehničkih znanosti (iz područja komunikacija, sociologije, politologije, energetike i biotehnologije).
Voditelj: Igor Grozdanić,
Predavači: Ankica Djukić, Nataša Marin, Anđelko Balban, Mladen Iličković, Andrea Pavlović, Miljenko Cimeša te Igor Grozdanić.
Mala škola antifašizma
Iako su današnja Europa i Hrvatska utemeljene na vrijednostima antifašizma i pobjedi antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu, svjedoci smo potpune razgradnje spomenutih vrijednosti na praktično cijelom europskom prostoru. O razlozima zašto je tomu tako, mogli bismo ispisati čitave studije, no da takva vrsta povijesnog revizionizma kao činjenica i fenomen postoji, jasno je manje-više svim građanima. S obzirom da spomenuti povijesni revizionizam svoje motive pronalazi u aktualnoj društvenoj i političkoj situaciji, nastojeći razgradnjom antifašističkog narativa, ovladati sadašnjošću i budućnošću društva, a tek potom i prošlošću, jasno je kako je riječ o fenomenu kojem se treba suprotstaviti na svim razinama. Tim više što je sustavnim iznošenjem frizirane ili otvoreno lažne slike prošlosti i falsificiranjem karaktera ustaške države, ali i antifašističke borbe, taj diskurs do te mjere prodro u javnost, zadobivši potporu čak i nekih najviših dužnosnika vlasti, da ga je moguće zaustaviti isključivo sistematičnim i kvalitetnim obrazovnim radom. Škola će otvoriti dvije važne teme: Historijski antifašizam i Antifašizam danas.
- Uvod u školu antifašizma bavit će se povijesnim pojavama totalitarnih nacističkih i fašističkih režima, kako u Europi tako i na prostoru Kraljevine Jugoslavije. Ovaj uvid omogućit će razumijevanja načina na koji je ideološki aparat funkcionirao u tim režimima i na koji se odnosio prema svim vrstama manjina, ali i prema lijevom pokretu. Slijedom toga u modulu će biti obrađene i strategije borbe protiv fašizma, ali i odnos političkih pokreta prema njemu. Poseban naglasak stavit će se na pitanje španjolskog građanskog rata i pojavu antifašističke interancionale. U konačnici, program će se baviti antifašističkim pokretom u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koji je uspio u gotovo nemogućim uvjetima poraziti fašizam te iznova izgraditi povjerenje među jugoslavenskim narodima, otvarajući ujedno i pitanja aktivne uloge žena u društvu, čija istinska emancipacija počinje upravo za vrijeme antifašističke borbe.
- Imajući u vidu da su u posljednjih četvrt stoljeća zbog čitavog niza okolnosti, a ponajprije zbog dominantne ideologije nacionalizma, vrijednosti antifašističke borbe posve marginalizirane i do minimuma uklonjene iz školskih programa, postoji realna potreba za proučavanjem tih vrijednosti u kontekstu modernog društva. Tim prije, što se na čitavom europskom prostoru, kao i u Hrvatskoj, sve više revitaliziraju ideje neofašizma, koje zbog izostanka ozbiljnog otpora postaju sve više prihvaćene u društvu. Drugi modul će stoga ukazati na te tendencije na europskom i hrvatskom prostoru te ponuditi čitanje antifašizma i potencijala kojeg te vrijednosti imaju danas, u otporu prema revizionizmu i neofašističkim pokretima.
Predavači: Dragan Markovina i Vuk Perišić
