Iako sablasno pusti interijeri istoimenog beogradskog hotela u koje uranja Wagnières puno duguju opusu autorova austrijskog imenjaka Nikolausa Geyrhaltera (šifra: Homo Sapiens), njega ne zanima isključivo potraga za boljim vremenima tog „najvećeg hotela na Balkanu“ kao simbola socijalističkog grandeura, već ga koristi kao punokrvni ali nipošto nostalgični esej o raspadu Jugoslavije, njezina bratstva i jedinstva. Od postojećeg footagea ostao mu je tek kratki promotivni spot napravljen u sedamdesetima na njemačkom jeziku te scena orgije iz Jovanovićeva filma Mlad i zdrav kao ruža, snimljena u jednoj od njegovih soba. Wagnièresov prosede fino isprepliće intimno i političko. Sablast dakle nije samo taj oronuli hotel, već i država u kojoj je on izgrađen. Iako su autoru potentnije njegove devedesete u kojima hotel postaje prenoćište UNPROFOR-a, ali i baza Arkanovih mafijaških pothvata, sve dok se nije našao na meti NATO-ovih projektila. Od hotelskog inventara razbacanog po njegovim derutnim prostorijama ostali su i snopovi zastava kao tužni podsjetnik na vremena u kojima su njegove salone obitavali neki drukčiji gosti i strane delegacije.
(Dragan Rubeša)
Nicolas Wagnières rođen je u Lausannei 1971. godine. Prodavač vinila, glazbeni producent i DJ. Diplomirao na Ženevskoj školi za umjetnost i dizajn (HEAD), gdje su ga angažirali dodatnih pet godina kao istraživačkog asistenta. Bavi se kazališnim videom i koreografijom. Hotel Jugoslavija njegov je dugometražni dokumentarni debi.
