Sudjeluju: Primož Krašovec, Aleksandar Matković, Žarko Puhovski
Kino Europa /petak / 18. svibnja / 19.00
Moderira: Karlo Jurak
Posljednjih godina svjedoci smo jačeg uzleta tzv. desno-populističkih stranaka ponajviše diljem europskoga kontinenta, uslijed ekonomske krize i društvene nesigurnosti te migrantske krize. Početak krize krajem dvijetisućitih godina davao je nade alternativnoj ljevici da izazove postojeće kapitalističko društveno uređenje te politički duopol (obično ograničen na tradicionalne stranke tzv. lijevog i desnog centra) ograničen na neoliberalni konsenzus. No te su se nade u velikoj mjeri rasplinule nemogućnošću dolaženja takve ljevice blizu vlasti i neuspjehom grčke Sirize na poziciji vlasti. Nasuprot tome, mnogo su više profitirale tzv. desno-populističke euroskeptične stranke sa širenjem straha od migranata te s programom pojačane retradicionalizacije društva. One kao glavne političke protivnike određuju tzv. „lijevo-liberalne“ elite koje su tobože uzrokovale rasap tradicionalnih društvenih vrijednosti i nacionalne države. Adresirajući na taj način probleme, tzv. populistička desnica intenzivno se poziva na „narod“ protiv „elita“ – u njezinu su diskursu ljevica i ljevičarske politike elitističke, tj. otuđene od naroda.
Pojava je to koja se može činiti neobičnom na desnici s obzirom na to da su povijesno upravo politike desnice povezivane s elitama, kako u retorički, tako i u stvarnosti. Isto vrijedi i za teoriju i strategiju kulturne hegemonije koju ta desnica obilato koristi. Također, dihotomija između naroda i elita svoje rodno mjesto ima na ljevici, izraženo u teoriji hegemonije kod Gramscija, a kasnije u nešto promijenjenoj tezi kod Laclaua i Mouffe te u praksama brojnih ljevičarskih pokreta u Latinskoj Americi i ostatku tzv. globalnog Juga. Prema tome, postavljaju se pitanja kako je došlo do tog pomaka i koji je njegov sadržaj? Tko predstavlja elite protiv kojih rogobori desnica? Ima li drugih, suprotstavljenih elita čije interese ona servisira? Koja je spoznajna i politička vrijednost pojma narod? Što subjekt „narod“ znači za ljevicu, a što za desnicu? Je li uopće moguć „lijevi populizam“ ili ljevica mora koristiti sasvim drugačije strategije? Kako na ljevici ozbiljno izazvati politike EU? Ima li stranaka i pokreta koji to pokušavaju? Koje su prednosti, a koje slabosti dihotomije između naroda i elita i što takve pojave znače u kontekstu kapitalističke krize?
(Neo)liberalizam i populizam
Kritizirat ću nekoliko stvari u izlaganju: ponajprije, „novitet“ pojma populizam kojeg ću prvenstveno predstaviti kao simptom institucionalnog kraha populizma, a ne kao „novu“ političku silu (oslanjajući se na G.M. Tamása). Potom ću iznijeti kritiku marksističkih teorija koje zagovaraju „lijevi“ populizam (Laclau, Mouffe), pogotovo u pogledu reduciranja klasne dinamike na dihotomiju „narod vs. elite“ jer otuda dolaze i konfuzije u pogledu „populizma elita“ i tehnokratskih neoliberalnih vlada unutar EU. Takva perspektiva iz vida ispušta pitanje političke artikulacije društvene patnje i eksploatacije, a time i potencijalno emancipatorne perspektive, paradoksalno sve intenzivnije nakon takozvane „financijske“ krize 2008.
Aleksandar Matković je doktorant Postdiplomske šole Slovenske Akademije znanosti in umetnosti gdje piše doktorat o marksističkim refleksijama političke ekonomije fašizma. Početkom 2018. bio je gostujući istraživač na Humboldt Univerzitetu u Berlinu.
Grassroots desni radikalizam
U izlaganju ću se fokusirati na spontanu, uglavnom internetski baziranu i proširenu, novu, radikalno desnu imaginaciju, a manje novim desničarskim strankama i političkim pokretima. Budući da bi iscrpno mapiranje tog iznimno širokog i kompleksnog diskurzivnog terena izašlo iz opsega jednog izlaganja, ograničit ću svoje izlaganje na nekoliko momenata: odustajanje od politike i valorizacija izlaska (exit) protiv inzistiranja na političkoj reprezentaciji (voice); socijalni realizam; samopomoć (self help) i pokušaji spiritualne renesanse desnice kroz kritiku politične korektnosti, permisivnog društva i postmodernizma (npr. Jordan Peterson); tržišno-tehnološki utopizam; i novi oblici mizoginije i rasizma.
Osnovna će teza izlaganja biti da je nova desna imaginacija u osnovi proturječna jer istovremeno brani tradicionalne institucije i društvene odnose koje, s druge strane, narušavaju upravo kapitalizam i nove tehnologije (što se, između ostalog, očituje i u konstantnim tenzijama između bjelačkog nacionalizma i libertarijanizma unutar radikalno desne struje).
Primož Krašovec (1979) je docent na odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.
Elementi populističke prakse
Kanim razmotriti tri elementa nastanka i funkcioniranja populističke prakse:
- a) konstantno i konstitutivno omasovljenje suvremenih razvijenih društava (posebice onih s demokratskim političkim sustavima), izazvano omasovljenjem životnih uvjeta velikoga broja ljudi u njima (posredstvom, ponajprije, proizvodnoga i, posebice, potrošačkog ujednačavanja svakidašnjice mnogih, medijskoga nametanja komunikacijskih obrazaca i ideala, globalnih obrazaca, itd.);
- b) jačanja nepovjerenja, pa i prijezira spram otvorenoga cinizma establishmenta, a posebice političkih stranaka i njihove prevrtljivosti, unutrašnje stege i klijentelizma;
- c) rašireno uvjerenje da je suvremenost doba „kraja ideologija“.
Žarko Puhovski je filozof i politički komentator, te autor brojnih knjiga i članaka.
