Kino Europa / nedjelja, 6. svibnja / 19.00
91-godišnji ateist nadživio je gotovo sve svoje suvremenike, a sada se suočava s vlastitom smrtnošću i eluzivnim prosvjetljenjem. Ekscentrična meditacija o smrtnosti snimljena je s puno humora i topline, a donosi nam Harryja Deana Stantona u njegovoj prvoj glavnoj ulozi još od Travisa Hendersona u filmu Pariz, Texas. Njegovo lice „izranja iz pustinje nalik giacomettijevskoj silueti, a bar u kojem se druži s Davidom Lynchom i ostalim redovnim mušterijama postaje njegov purgatorij“ (Dragan Rubeša). Njegova sablasna izvedba meksičke narodne pjesme Volver, Volver na jednom dječjem rođendanu zauvijek će nas pratiti.
A tko je bolji za takav finalni performans nego li ikona američkog nezavisnog filma Harry Dean Stanton, koji koristi tišinu kao provjereni alat starog histrionskog majstora. Bilo da ga se sjećamo kao borca pijetlovima Jacka Burkea i otpadnika Blind Dicka u Hellmanovim dekonstrukcijama vesterna (Cockfighter i Ride the Whirlwind), bilo u holivudskim blockbusterima poput Aliena i Lijepa u ružičastom, ili u Avengersima (2012), gdje mu je izrezana „najbolja jebena scena u filmu“. Bio je i oklahomaski gej autostoper u Dvostrukom asfaltu, a da ne govorimo o njegovoj dugogodišnjoj suradnji s Davidom Lynchem (Divlji u srcu, Straightova priča, Twin Peaks: Fire Walk With Me). Jer ako ijednom filmskom žanru danas prijeti izumiranje, onda je to američki nezavisni film. Lucky je film kakve više ne snimaju, asocira na Jarmuscha ili Hartleyja u njihovim najboljim izdanjima. No Jarmusch danas snima filmove poput Patersona, koji svojim strukturom doduše podsjeća na Luckyja. Međutim, stari kauboj miljama je udaljen od vozača autobusa/pjesnika iz istoimena gradića u New Jerseyju. Umjesto Jarmuscheve samodopadno zašećerene posvete „malom čovjeku“, ma koliko naizgled beznačajna njegova egzistencija bila, Carroll Lynch isporučuje nam ovaj fragilni i lakonski film koji ne nudi nikakva jednostavna rješenja na kompleksna pitanja života i smrti, već ih odbacuje sa smiješkom. Stari kauboj kulerski pripaljuje cigaretu i prigrljuje tamu. Kreće odjavna špica, pojavljuje se Lyncheva izgubljena kornjača (predsjednik Roosevelt!), a Foster Timms pjeva The Man in The Moon Shine.
Francuski antropolog Philippe Ariès pokazao nam je kako je veliko iskušenje Zapada tijekom stoljeća bilo kako izmaći smrti, da bi krajem srednjeg vijeka smrt postupno postala potisnuta i zabranjivana smrt kakvu poznajemo u suvremeno doba. Upravo je stoga stari kauboj koji s osmjehom na svojem oronulom, umornom licu odlazi u susret ništavilu, praznini (ungatz), toliko subverzivan. Bez ikakvih lažnih pretenzija i utješnih riječi. Nismo mogli zamisliti veličanstveniji i prikladniji filmski kraj za ovog tihog junaka americane.
John Carroll Lynch američki je glumac i redatelj rođen 1963. godine u Coloradu. Pamtimo ga kao muža Marge Gunderson u Fargu (1996) braće Coen i najizglednijeg osumnjičenika u Zodiacu (2007) Davida Finchera. Njegov redateljski prvijenac Lucky (2017) prikazan je na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu gdje se natjecao za Zlatnog leoparda, a osvojio je Nagradu Ekumenskog žirija.
(Dina Pokrajac)