Braća insekti: Avangardizmi Karela Čapeka i Jana Švankmajera i granice humanizma
Najnoviji „posljednji“ film Jana Švankmajera Insekti (2018) jedinstven je za ovog izvrsnog nadrealističnog filmaša, ne samo po tom što je u pitanju fantastična priča koja je labavo utemeljena na motivima drame slavne braće Čapek iz 1922. godine. U pitanju je hommage Čapekovu problemskom avangardizmu (koji ovaj rad pokušava kontekstualizirati unutar čehoslovačkog umjetničkog miljea 1920-ih godina), ali i kritika Čapekovih vlastitih političkih kompromisa koji su prisutni u drami. Analiza dijaloga Čapek/Švankmajer odvija se u kontekstu više od 100 godina koje razdvajaju suvremeni pokret od začetka srednjoeuropskog i istočnoeuropskog avangardizma nakon Prvoga svjetskog rata, te pokušava povezati tobožnji humanizam prvog i cjeloživotni avangardizam drugog autora. Ono što ih spaja je propitivanje granica ljudskosti i problematične granice između ljudskog i životinjskog, „prirodnog“ i tehnološkog, biološkog i mehaničkog.
Tamna tvar, crna transparentnost i estetizacija politike
Nedavna reaproprijacija disidentskog i revolucionarnog diskursa od strane ekstremne desnice združena s režimom (stvarnog ili impliciranog nasilja) odražava krizu institucionalizirane kulture zapadne demokracije čije su strategije preživljavanja u proteklih sedamdeset godina uglavnom bile usmjerene na komunizam i antikapitalističku „ljevicu“. Unutar institucionalizirane avangarde, revolucionarni temelji zapadne demokracije – bivaju razdvojeni od političkog života i svedeni na estetizirani ritual – postaju apstraktni – poput umjetnosti same – svedeni na ispražnjen čin, acte gratuit. Ova „uzurpacija inicijative“ od strane pripadnika ekstremne desnice oslanja se u svim svojim segmentima na logiku kulturne dekadencije – iznad svega revolucionarne dekadencije; rasplinjavanje otpora kao „spektakla kritike“, kritike kao „umjetnosti“ i umjetnosti kao robe. Oslanja se na reprezentaciju stvarnog otpora kao „prljave tajne“ liberalne demokracije koju potiskuju skrivene konspiracijske ruke koje manipuliraju javnim mišljenjem.
U organizaciji izdavačke kuće Litteraria Pragensia.
http://litteraria.ff.cuni.cz/
David Vichnar predaje na Odsjeku za anglistiku na Karlovu sveučilištu u Pragu te djeluje kao urednik, izdavač i prevoditelj. Između ostalog napisao je Joyce Against Theory(2010) i Subtexts: Essays on Fiction (2016), uredio Thresholds (2011) i Terrain: Essays on the New Poetics (2014). Preveo je s francuskog na engleski eksperimentalni tekst Philippea Sollersa H (2015) i s njemačkog na engleski dadaistički roman Melchiora Vischera Second through Brain (2015). Jedan je od organizatora praškog Microfestivala i voditelja izdavačkih kuća Litteraria Pragensia Books i Equus Press. Njegovi članci o suvremenoj eksperimentalnoj fikciji kao i prijevodi proze i poezije – češke, njemačke, francuske i anglističke – objavljeni su u brojnim zbornicima i časopisima.
Louis Armand autor je osam romana, uključujući: The Combinations (2016), Cairo (2014; nominiran za nagradu Dublin IMPAC) i Breakfast at Midnight (2012; kritičar Richard Marshall iz časopisa 3:AM opisuje ga kao „savršen moderni noir“). Također je autor studija Videology (2015), The Organ-Grinder’s Monkey: Culture after the Avantgarde (2013) i Videology 2 (2017). Njegov scenarij Clair Obscur dobio je posebno priznanje na International Film Festivalu. Trenutačno vodi Centar za kritičku i kulturalnu teoriju na Karlovu sveučilištu u Pragu i uređuje međunarodni umjetnički časopis VLAK.
