Rinaldi je visoki dužnosnik talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, specijaliziran za sprečavanje ilegalne imigracije, koji dolazi u Libiju da „zatvori slavinu“ i smanji njihov nekontrolirani priljev na talijansko tlo. Tijekom svoje misije posjećuje izbjeglički centar u Tripoliju nalik zatvoru u kojem vladaju nehumani uvjeti. „Europa traži više zalaganja u otvaranju novih i efikasnijih centara koji poštuju ljudska prava“, kaže. „Ah, ljudska prava. To mi se sviđa“, odgovara mu voditelj centra u kojem glavnu riječ vode korumpirane milicije povezane s krijumčarima. Postgadafijeva Libija razorena je unutarnjim tenzijama, ali i suočena s europskim interesima koje inkarniraju Rinaldi i njegov francuski kolega. Riječ je o liku koji priziva klasike talijanskog političkog filma iz škole Francesca Rosija, krećući se hodnicima političke moći, lukama, luksuznim hotelima i centrima za prihvat izbjeglica. Pritom biva suočen s moralnom dvojbom kad mu mlada Somalka, koja pokušava pobjeći iz libijskog pakla i pridružiti se mužu u Finskoj, daje mikrokarticu koju bi trebao predati njezinu ujaku u Rimu. Možda se u filmu ne osjeća onaj pravi smrad krvi i korupcije. Zato je kaosu Libije jukstaponirana tišina rijeke, kipova i vrtova rezidencijalne četvrti Padove, u koju se Segreov junak vraća nakon još jedne misije.

(Dragan Rubeša)