U autoričinu doksu baš i nema puno valcera, iako njezin notorni akter dirigira limenom glazbom. Kako to pokušava naglasiti Beckermann, činjenica da je bivši glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim postao predsjednik Austrije, u isti je mah trijumf pervertirane političke retorike i denuncijacija odnosa austrijske nacije prema vlastitoj prošlosti. Zato je autoričina dilema – dokumentirati ili demonstrirati. Prihvatiti određeni stav izravnim sudjelovanjem u političkoj akciji ili dokumentirati taj isti stav i stajati po strani. Ona odabire oboje, igrajući na povijesnu rekonstrukciju i verifikaciju činjenica. Mediji su opisivali Waldheima kao „čovjeka koji se doimao kao da je pokušao zagrliti svoj narod“, iako oni zaboravljaju da je sudjelovao u deportaciji četvrtine stanovništva Soluna i kao pripadnik nacističkih jedinica bio odlikovan od Pavelića za zasluge koje je postigao 1942. u bitci na Kozari, što Beckermann precizno naglašava u svom dokumentarnom eseju. Tu blokadu nacionalne svijesti najbolje ilustrira jedan TV novinar koji se pita, „Što ste u stanju učiniti sa 550 000 registriranih nacista?“ Zato se prošlost u Beckermanninu filmu neprestano vraća, kao proizvod potisnute povijesti i povijesne krivnje.
(Dragan Rubeša)
Ruth Beckermann rođena je u Beču 1952. godine. Studirala je novinarstvo i povijest umjetnosti. Autoričini filmovi Nach Jerusalem (1991), Jenseits des Krieges (1997) i Homemad(e) (2001) s uspjehom su prikazani na brojnim festivalima. U prethodnom filmu, Die Getraumten (2016), pozabavila se kompleksnim odnosom rumunjskog pjesnika Paula Celana i austrijske spisateljice Ingeborg Bachmann, čiji je otac bio član Nacističke partije. Autoričin najnoviji doks Waldheimov valcer također se vraća avetima nacizma.
