Kino Tuškanac / Četvrtak, 9. svibnja / 19.00

Bez krova i zakona / Sans toit ni loi

Francuska, 1985., 105’ DCP
Režija: Agnès Varda • Scenarij: Agnès Varda • Fotografija: Patrick Blossier • Montaža: Patricia Mazuy, Agnès Varda • Produkcija: Oury Milshtein (Ciné Tamaris, Films A2, Ministère de la Culture) • Uloge: Sandrine Bonnaire, Macha Méril, Stéphane Freiss

Usred ogoljenog i krutog zimskog krajolika ruralne Francuske pratimo krivudavu putanju Mone, beskućnice kompleksnog i proturječnog karaktera. Mona preživljava na otpadcima i prolaznim susretima s potpunim strancima. Početak je kraj – film otvara scena u kojoj otkrivamo njezino mrtvo tijelo u jarku. Zatim kroz niz analepsa i intervjua s ljudima koji su stupili s njom u kontakt slijedi rekonstrukcija posljednjih dana njezina života.

Monin portret načinjen je isključivo od onog što ljudi koje je srela kažu o njoj. Sama Mona jedva progovara. Njezinu tišinu možemo shvatiti kao način otpora. (nije li Duras rekla kako je svijet žene autističan). Mona intrigira, uznemiruje i izaziva gađenje kod ljudi koje susreće. Njezino prljavo, skitničko stanje utjelovljuje potpuno odbacivanje draži ženstvenosti i društvenih norma. Njezino tijelo utjelovljenje je zazornosti kako ga je pet godina prije nastanka ovog filma definirala Julija Kristeva u svojem djelu Moći užasa. Ogled o zazornosti. Varda ne pokušava prikazati Monu na način da s njom simpatiziramo – ona je neposlušna i prepredena kad mora biti, spremna učiniti sve samo da uz što manje napora prođe kroz dan. Bez ikakvih vidljivih planova ili svrhe, Mona napušta ljubavnike i prijatelje, povezujući se s ljudima samo da bi ih kasnije bezrazložno odbacila. Ledena neba, vjetar koji nosi pepeljasti pijesak i smrznuta polja žita reflektiraju hladan, sumoran i bešćutan svijet čije margine Mona nastanjuje.

Ovaj beskompromisno transgresivan film odlikuje jedinstveni feministički senzibilitet. Prekarnost Monine egzistencije daleko je od arhetipa slobodoumnog i romantičnog lutalice (je li takav način skitnje isključivo rezerviran za muškarce?) a proizlazi iz njezine autsajderske pozicije kao žene u seksističkom društvu. Najradikalniji je to u nizu filmova u kojima Varda iskazuje interes za isključene i marginalizirane.  Varda nam pokazuje koliko je opasan i kratkog vijeka nedefinirani prostor koji njezina anti-junakinja zauzima uslijed svojeg distanciranja od društvenih očekivanja vezanih uz spol i klasu. Kako jedan od sugovornika cinično zaključuje: “Dokazujući da je beskorisna, ona pomaže sustavu koji odbacuje.”        (Dina Pokrajac)