Moderira: Alen Sućeska
Pored već notornog odumiranja vrstâ, fokus na globalnim forumima odnedavno se sve više pomiče na novu vruću temu katastrofičnih fantazija – odumiranje svjetskih jezikâ. U oba slučaja uzročnik se traži u prirodnim i društvenim transformacijama izazvanim globalizacijom. Kada je međutim riječ o posljedicama, daleko je manje jasno što sa sobom donosi odumiranje jezikâ. To pitanje od posebne je važnosti za male jezike društava čiji su ekonomski potencijali, politička moć i kulturni utjecaj relativno ograničeni. U Hrvatskoj, začudo, malo je interesa za ovu temu. Nacija koja je gotovo patološki opsjednuta svojim jezikom, a koja inače svakodnevno paničari oko svog biološkog odumiranja, čini se da uopće nije impresionirana prijetnjom svoje skore jezične propasti. Otkuda ovo sljepilo prema najvećoj prijetnji nacionalnom identitetu? Što i kako ćemo govoriti nakon Hrvata? I naravno, kakve veze ima sve to s ustašama i partizanima?
Boris Buden, filozof, publicist, kulturni kritičar i prevoditelj. Piše eseje i članke s područja filozofije, politike, kritike kulture i umjetnosti. Na Zagrebačkom sveučilištu diplomirao je filozofiju, uz dopunske studije marksizma. Doktorirao je iz teorije kulture na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu. Eseje je tokom devedesetih objavljivao uglavnom u Arkzinu, čiji je bio i urednik. Živi i radi u Berlinu.
