Sudjeluju: Boris Buden, Sandro Mezzadra

Lingvističke prakse današnjih migrantskih masa ne mogu se odvojiti od iskustva njihovih borbi, do kojih dolazi uzduž nebrojenih granica koje se protežu unutar i između postojećih nacionalnih država. Ako bi ove borbe trebale imati zajednički jezik, onda to ne može biti jedan nacionalni jezik, nego jedino praksa prevođenja. No što je ustvari prevođenje? Kako tumačiti njegov društveni značaj i političku uporabu? U konačnici, kako prevesti jezik migracija u politiku emancipacije?