Mrzim melankolične djevojke. Uvijek se pitaju kako uspijevam biti ono što nikad ne želim biti. Te riječi izgovara junakinja ovog sumanutog komada, pozirajući ispred kičaste fototapete s tropskom plažom. Njezina noga proviruje iz ogrtača od ekološkog krzna. Ispod ništa. Koristeći paletu boja nalik kaugumi od jagode, spisateljica i glazbenica Susanne Heinrich igra na metatekstualnost do boli. U 15 vinjeta čiji se epizodični nazivi kreću u rasponu od Feminizma na prodaju i Nasilja ljubavnih priča do Pepela psihologije, Tržišta romanse i Obećanja slobode, autorica ispisuje ironičan komentar o feminizmu, konzumerizmu, umjetnosti i seksu, u camp-pop spoju ranog Godarda i „kraljevske“ Margot Tanenbaum (šifra: Wes Anderson). Iako su njezini slučajni susreti s muškarcima više povezani s pokušajima da sebi osigura krevet za jednu noć, nego sa seksom. Ako se seks i dogodi, on se ne razlikuje previše od autoričinih robotiziranih dijaloga. U tim vinjetama, ona čeka kraj kapitalizma s drag queen vedetom, piše roman ali ne može otići dalje od prve rečenice drugog poglavlja, čeka Godota i hoda po pokretnoj traci, dok fotografija tropske plaže nestaje u pikselima. Budući da se katastrofa svijeta već dogodila i postala normalna, ostaje nam tek carstvo praznine. (Dragan Rubeša)

Nagrade i festivali:

International Film Festival Rotterdam (2019); Najbolji film – Max Ophüls Prize Film Festival (2019); Götenburg Film Festival (2019)