U 17:00 sati u kino Europa friško s pariškog festivala dokumentarnog filma Cinéma du Réel stiže nam Campo, novi sablasni komad Tiaga Hespanhe koji nas vodi u najveću vojnu bazu u Europi smještenu na rubu Lisabona. Polje iz naziva filma je „bojno polje“. Prizori vojnih vježbi i svakodnevnih rituala u bazi, izmjenjuju se s ornitologom koji osluškuje i snima pjev preplašenih ptica, dječakom koji izvodi na klaviru „Bitku sa zvijezdama“, pčelarima i pastirima.
U 19:00 sati u kinu Europa u filmu Melankolična djevojka njemačka redateljica, spisateljica i glazbenica Susanne Heinrich kroz 15 vinjeta ispisuje ironični komentar o feminizmu, konzumerizmu, umjetnosti i seksu, u camp-pop spoju ranog Godarda i „kraljevske“ Margot Tanenbaum, a kao otužna referenca na novu digitalnu eru ostaje samo jedna kičasta fototapeta s tropskom plažom.
U 21:00 sat u kinu Europa program se nastavlja s najnovijim filmom kanadske autorice Astra Taylor, dobro poznate po svojim prijašnjim doksima Zizek! i Examined Life koji se bave slavnim filozofima, a na Subversive se vraća punokrvnim političkim dokumentarcem Što je demokracija? u kojem putuje svijetom i priča s iznimnim ženama, od Elini Perdikouri do Wendy Brown i Silvije Federici pokušavajući odgovoriti na pitanje koji je uopće smisao demokracije danas. Nakon projekcije slijedi razgovor s jednim od protagonista i savjetnika na filmu, Jacquesom Larocheom koji će voditi Nino Kovačić.
U 19:00 sati u dvorani Müller kina Europa na rasporedu je Badiou, prvi dugometražni dokumentarni film o jednom od najznačajnijih suvremenih filozofa neomarksističke orijentacije, Alainu Badiouu koji je prikazan na vodećim svjetskim dokumentarnim festivalima poput CPH:DOX-a i Jihlave te koji nas poziva da postavimo pitanje – može li film misliti?
Dokumentarna konkurencija nastavlja se u KIC-u s početkom u 19:00 sati repriznim prikazivanjem dokumentarca Campo, a nastavlja u 21:00 sat s novim filmom poznatog sineasta Stéphanea Goëla, švicarskog redatelja i jednog od osnivača aktivističkog kolektiva Climage koji u filmu Otočanin uzima udaljeni čileanski otok Isla Robinson Crusoe za svoj novi utopijski projekt u uvjetima masovnog turizma u kojima ovaj otok postaje meta turista koje lokalci nazivaju „plasticas“ jer im na odlasku ostavljaju samo gomilu plastičnog otpada.
U kinu Tuškanac u 19:00 sati završava se Retrospektiva Agnès Varde s njezinim autobiografskim dokumentarcem s kojim je obilježila ulazak u svoje osmo desetljeće, Agnèsine plaže i u kojem reciklira materijale i sjećanja iz vlastita života a čini se da je najviše zanimaju upravo sami lokaliteti koji su joj u različitim životnim fazama bili važni. (“Da rastvorite ljude, pronašli biste krajolike. Da rastvorite mene, pronašli biste plaže.“) Zaigrano prikuplja predmete iz svojeg obiteljskog doma i postavlja ih usred pješčanih duna – inzistira na tome da ovakva iznenadna promjena konteksta omogućuje mnogo autentičnije stupanje u kontakt s prošlošću negoli primjerice stvarni posjet kući u kojoj je odrasla u Briselu, što se ispostavilo kao prilično razočaravajuće iskustvo.
U 21:00 sat u kinu Tuškanac počinje Hommage kralju njujurškog undergrounda, Jonasu Mekasu i to s najradikalnijim filmom koji je snimio zajedno s bratom Adolfasom, Zatvor. Brutalan, dokumentaristički portret života u vojnom zatvoru nepopustljiv je, gotovo opsesivan, u svojem prikazivanju degradacije čovjeka. Tjera nas da se počnemo preispitivati o prirodi slobode i nasilju koje se nad njom vrši u gotovo svim kutovima svijeta – jer tanka opna dijeli nas od svakodnevnog, inkrementalnog podčinjavanja nehumanim društvenim normama do punokrvne političke represije.