U ponedjeljak nas na Subversive Festivalu u 19:00 u kinu Europa očekuje film Četrnaest, indie dragulj Dana Sallitta koji stiže s berlinskog Foruma i mikrobudžetska posveta (ženskom) prijateljstvu mnogo duguje Pialatu i Rohmeru, pristupajući mu s dostatnom dozom nježnosti i iznijansiranog osjećaja za vrijeme i njegove elipse. U 21:00 u kinu Europa sablasni kraj (europske) civilizacije nagoviješta se u filmu Virgila Verniera Sophia Antipolis u kojem „utvrda Europa“ postaje „anti-polis“ opsjednut fašističkom sigurnošću i videonadzorom, sa svojim blindiranim vilama, klinikama za estetsku kirurgiju, vjerskim kultovima, do zuba naoružanim zaštitarima i pripadnicima paravojne ultradesne grupacije koji pretvaraju ispražnjeni izbjeglički kamp u buktinju. Europa tako postaje tipično linčovski prostor za koji nismo posve sigurni pripada li paralelnom svijetu ili mitologiji.
U kinu Tuškanac u 19:00 počinje Retrospektiva Agnès Varda s kratkometražnim filmom Po obali, Vardin vodič kroz Azurnu obalu (ili francusku rivijeru kako je zovu njezini brojni engleski posjetioci) autorskim pristupom i temom evocira Povodom Nice (1929.) Jeana Vigoa. Negdje na pola puta između putopisa i vizualne poeme Varda nas podsjeća da iako su snovi kolektivni, vrtovi ovog lažnog Edena nisu otvoreni za javnost. U istom bloku gledamo igrani film La Pointe Courte (1955.) koji je Varda snimila bez ikakvog prethodnog iskustva i sa samo 25 godina realizirala svoj filmski prvijenac i pritom stvorila novu filmsku estetiku. Ovo jedinstveno djelce povjesničar Georges Sadoul slavno je proglasio “pretečom francuskoga novog vala.”
Retrospektiva se nastavlja u kinu Tuškanac u 21:00 s kratkometražnim filmom Zaručnici s Mac Donaldova mosta (Čuvaj se tamnih naočala). Film unutar filma iz Cléo od 5 do 7 poigrava se uvriježenim kulturnim stereotipima koje priziva crna boja. U ovoj šarmantnoj slapstick vinjeti neznatna nezgoda postaje fatalna nesreća, plavuša postaje crnka, ambulanta postaje pogrebno vozilo, a sve zbog varljivog optičkog pomagala. Ponedjeljak se završava projekcijom filma Cléo od 5 do 7 (1962.) u kojem kroz portret žene čiji se osjećaj sebstva ne formira u skladu s vlastitim željama i pobudama već potrebom da dobije odobrenje okoline, Varda preispituje taštinu koja se krije iza ženske ljepote. Film je to o tome kako žene vide i kako njih vidi svijet, ali i kronika o prolaznosti vremena.
