Bijela zgrada. Emblematsko zdanje u Phnom Penhu, u kojem je živjelo 493 obitelji, nalazi se pred rušenjem. Zgradu je kupila japanska tvrtka. Autorova intimna kronika njezinih posljednjih dana fokusirana je na tri obitelji koje su u njoj živjele, uključujući i njegovu vlastitu, ali i članove umjetničke komune koji su u njoj stvarali. U njihovim pričama, intimno se sudara s političkim. Zgrada je svjedočila usponu i padu Crvenih Kmera. Autorov prosede puno duguje Rithyju Panhu, nježno brišući distancu između života i snova, povijesti i poezije. Dobili smo suptilnu kroniku o moralnom i fizičkom uništenju, ali i krahu čitave jedne generacije. Film o kolektivnoj memoriji. Film o mjestima i sablasnoj jeki koja u njima odjekuje. „Mogli biste pomisliti da kuća nije ništa drugo nego zidovi, prozori i krov. Ali sada ćemo je morati napustiti i to mi slama srce“, reći će jedan od aktera autorova smirenog komada. Žena pjeva u sobi praznog stana. Uskoro će ostati samo njezina sjećanja na mjesto koje je morala zauvijek napustiti. Autor ponosno stoji u jednoj od njezinih prostorija, sve dok mu gusta cementna prašina nije otežala disanje. (Dragan Rubeša)

Nagrade i festivali:

NETPAC Award – Bright Future Competition – International Film Festival Rotterdam (2019); Cinéma du Réel (2019); Visions du Réel (2019); Art of the Real (2019); Jeonju International Film Festival (2019); CAAMfest (2019); Los Angeles Asian Pacific Film Festival (2019)