Khavnov anarhoidni kaos susreće Klugeovu markističku rigoroznost. Iako ih dijeli generacijski jaz od 43 godine, spaja ih isto autorsko ludilo i otpadništvo. Imamo tu razlomljeni ekran s jednim cirkusom koji dolazi u grad, i samitom G-20. Samo što u potonjem „cirkusu“, slona zamjenjuje Trump. I dok je Kluge već koristio cirkus kao motiv filma Artisti u cirkuskom šatoru: zbunjeni, za scene snimljene u slamovima Manile, s dječjim bandama koje pljačkaju samoposluge, angažirao je Khavna, koristeći ih kao teoretsko-estetsku refleksiju. U fokusu filma je električna svjetlost. King Kong, Edison i Helge Schneider koja se ukazuje poput „svjetleće zmije“. Heiner Müller koji filozofira o mjesecu. Elvisov Blue Moon. Rekvijem o robi koja ostaje neprodana nakon subotnjeg šopinga. Dramatična evakuacija ruskog cirkusa u naletu nacističkih tenkova 1941.godine. Jer, danas su autorove slike daleko kaotičnije i brutalnije. Ovdje udar nije samo električni već i vizualni. On destabilizira pogled. Furiozna i krajnje febrilna Khavnova montaža, sada sublimirana u grupi vojnih i političkih dužnosnika koji su aterirali u Manilu, pretvara se u uznemirujući razorni prasak. Sve se vraća na Marxa i njegovu teoriju vrijednosti, promatranu iz antifuturističke i antimodernističke perspektive. Jer, za Klugea, otpor slonova je suvišan. Oni su poput filozofa i revolucionara svedeni na izumiranje. (Dragan Rubeša)

Nagrade i festivali:

Giornate degli autori (2018); Filmfest Hamburg (2018); International Film Festival Rotterdam (2019)