Da bi došla do odgovora koji krasi naslov njezina filma-eseja, koliko god on ne nudi laka i jednostavna rješenja, Taylor putuje svijetom i priča s iznimnim ženama, od Elini Perdikouri do Wendy Brown i Silvije Federici, koja analizira Lorenzettijevu fresku s alegorijskim prikazom dobre i zle vladavine u dvorani vijećnice u Sieni. U fokusu je Grčka – njezin ekonomski kolaps, njezina uloga u izbjegličkoj krizi i bezuspješni pokušaji Syrize da ustane protiv EU domine. Naime, pitanje demokracije danas je više nego ikada povezano s globalnom ekonomijom. Iako filmom dominiraju „sestre“, jedan od autoričinih sugovornika je i elokventni Cornel West koji se referira na često ponavljani diskurs da demokracija isključuje većinu ljudi, oslanjajući se na usku elitu koja svojata pravo da govori u njihovo ime. Jer, kakav je smisao vjere u demokraciju, ako grčka politička elita ignorira narod i njegove prosvjede. No, Taylor se isto tako pita zašto smo mi tako olako spremni prihvatiti takvo stanje. Ostaje nam tek organiziranje na nižem nivou, koliko god te lokalne inicijative ostaju ograničene, a oni koji stoje iza njih postaju sve umorniji. Jer, možda je autoričin doks utopijski. No njegova povijesna i politička analiza je krajnje urgentna. (Dragan Rubeša)
Nagrade i festivali:
Sheffield International Documentary Festival (2018); Toronto International Film Festival (2018); Vancouver Film Critics Circle (2018); Camden International Film Festival (2018)
Astra Taylor rođena je 1979. godine u kanadskoj provinciji Winnipeg. Autorica je doksa Zizek! i Examined Life koji se bave slavnim filozofima. Pored snimanja filmova i političkog aktivizma (šifra: Occupy) i sama se bavi filozofijom. Njezina knjiga Democracy May Not Exist, but We’ll Miss It When It’s Gone koja će biti objavljena u svibnju u korelaciji je s njezinim najnovijim doksom Što je demokracija?.
