U trajanju od 90 minuta kroz raspravu sa sudionicima, uglavnom i autorima, predstavit ćemo prvi manifest projekta ReCommons Europe – Novi narodni internacionalizam u Europi (2019.) i njegovo hrvatsko izdanje. Tema oko koje će biti strukturirana rasprava odnosi se na možda i glavno pitanje lijeve teorije i lijeve politike – što će ljevica napraviti nađe li se u situaciji da osvojil vlast? Drugim riječima, koji bi bili opći politički potezi jedne prave narodne vlasti? Razumije se da bi ovi glavni potezi bili modificirani društvenim prilikama u konkretnim europskim zemljama. Kako bi narodna vlada trebala reagirati u sferi javnog duga, u bankarskom sektoru ili pak u vezi tržišta radne snage, radničkih prava, zatim migrantskog pitanja, pa strategije razvoja industrije, ekologije, međunarodnih odnosa itd.?
Nedavni je poučni primjer Grčke i Sirize čija vlada nije bila u stanju provesti sve nužne reforme i politike kako bi grčko društvo izvela na put političko-ekonomskih pretpostavki za dokidanje perifernog položaja Grčke unutar europskog kapitalizma. Može li na tom primjeru međunarodna ljevica nešto naučiti? Kroz raspravu s našim gostima vidjet ćemo u kom pravcu idu ova razmišljanja, je li sve to rađeno bez određene doze kritičnosti ili je ona pak bila prevelika.
U panelu sudjeluju Costas Lapavitsas, Catherine Samary, Agnes Gagy i Nathan Legrand, a moderator je Dimitrije Birač.
Pogledajte snimku panela:
Manifest za novi narodni internacionalizam u Europi (pdf)
O samom Manifestu i njegovim ciljevima navodimo sljedeće:
„Manifest je dio projekta RECOMMONSEUROPE koji su inicirale dvije međunarodne mreže, CADTM i ERENSEP, te baskijski sindikat ELA, kako bi doprinijeli strateškim raspravama koje su odvijaju unutar europske narodne ljevice. Manifest je napisalo šesnaest osoba iz šest različitih zemalja (Belgija, Bosna, Francuska, Grčka, Španjolska i UK). Autori su aktivni u različitim organizacijama i pokretima (sindikati, političke stranke, aktivistički pokreti) te posjeduju raznoliku i komplementarnu stručnost (ekonomija, politologija, filozofija, antropologija, pravo, ekologija, sindikalizam, feminizam, solidarnost sjevera i juga itd). Ovdje su zastupljene tri generacije. Manifest podržava više od 160 potpisnika iz 21 različite europske zemlje, među kojima je većina žena. Prikupljanje potpisa, kao i kolektivno promišljanje i daljnja razrada iz kojih je ovaj Manifest nastao, nastavljaju se.
Napisali smo koherentan prijedlog obaveza, inicijativa i mjera koje trebaju poduzeti snage narodne ljevice u Europi. Ovi prijedlozi su usmjereni na glavna pitanja s kojima će se narodna vlada morati suočiti čim dođe na vlast. Manifest je namijenjen političkim organizacijama i društvenim pokretima (sindikatima, udruženjima, građanima) koji se bore na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini za temeljna ljudska prava i jednakost za sve, za socijalnu emancipaciju i demokraciju, kao i protiv uništavanja ekosustava.
Naš je cilj dostaviti ove analize i prijedloge za raspravu društvenoj i političkoj ljevici i svim onim aktivistima i građanima Europe koji su uvjereni da je potrebna radikalna promjena ako želimo odgovoriti na velike izazove današnjeg vremena. Europa prolazi kroz veliku i dugotrajnu krizu. EUROPSKA UNIJA u osnovi je antidemokratska i u službi najbogatijih. S druge strane, posljednjih godina propušteno je nekoliko prilika, osobito 2015. u GRČKOJ. Ekološka kriza, nasilne politike štednje i opasnost koju predstavlja porast rasističke i ksenofobne krajnje desnice, samo čine hitnijim definiranje strategije koja povezuje organizacije odozdo, društvene pokrete i političke organizacije, kako bi se politika usmjerila da služi interesima većine.“
Kada govorimo o prvim, neposrednim, potezima prave narodne vlade onda bi „trebala biti spremna donijeti uredbe koje se tiču sljedećih pitanja: osiguranje depozita (do određenog iznosa); kontrola banaka, osiguravajućih društava itd., ali i središnje banke (koju odmah treba staviti pod nadležnost vlade i koju treba ovlastiti za emisiju novca); moratorij na servisiranje javnog duga; kontrola tokova kapitala; konačno, barem jedna važna mjera (koju potom slijede i druge) za poboljšanje životnih uvjeta većine, na primjer povećanje minimalne plaće i mirovina.
Prioritet mora biti poništenje mjera štednje. Da bi to učinila, narodna vlada trebala bi provesti niz ekonomskih mjera za razvijanje socijalne agende. To posebno znači: zaustaviti provedbu Pakta o stabilnosti i rastu; obustaviti plaćanje javnog duga na temelju moratorija ili revizije javnog duga od strane građana istovremeno selektirajući neplaćanje, štiteći fondove socijalnog osiguranja, mirovinske fondove i male štediše; uspostaviti kontrolu kretanja kapitala radi onemogućavanja bijega kapitala i utaje poreza; uspostaviti kontrolu cijena osnovnih proizvoda i usluga; preuzeti odlučnu kontrolu nad bankarskim sustavom i osiguravajućim društvima; implementirati progresivnu poreznu reformu (s većim porezima na dobit i bogatstvo) s prioritetom na oporezivanju kapitala, velikih poduzeća i vrlo visokih plaća, radi poticanja i podrške nove politike javnih ulaganja; zaštititi radnike u slučaju privremenog smanjenja nacionalnog dohotka i natjerati vladajuće klase da plate za krizu.
Narodna vlada mora pokrenuti opsežan program mjera na području socijalnih prava: povećati minimalnu plaću i mirovine; proširiti univerzalne i besplatne javne usluge u području zdravstva, obrazovanja, skrbi o djeci i starijim osobama, kolektivnog prijevoza i socijalne stambene politike; stvoriti visokokvalitetna javna radna mjesta u te svrhe, stvoriti radna mjesta kao dio promjene proizvodnog modela i ekološke tranzicije; značajno smanjiti radno vrijeme zakonom te provesti novu progresivnu reformu rada s ciljem da se ograniči moć dioničara i da se uvede više demokracije u svim proizvodnim sferama. Što se tiče strateških sektora ekonomije: potrebno je razviti opsežan program socijalizacije, koji podrazumijeva razvlaštenje kapitalista prioritetno u sektorima financija (bankarstvo i osiguranje), energetike, telekomunikacija i farmaceutske industrije kako bi se te aktivnosti stavile u službu stanovništva. Narodna vlada mora poduzeti konkretne mjere za socijalizaciju cjelokupnog sustava obrazovanja, zdravstva i skrbi preuzimanjem usluge javnog vlasništva koje se trenutno nalaze u privatnom sektoru (privatne bolnice, privatne škole i sveučilišta itd.).“
