Masterclass predavanje jednog od najzanimljivijih suvremenih redatelja, kazahstanskog filmskog velikana ruskog podrijetla, Sergeja Dvorcevoja, održat će se u petak, 11. prosinca u sklopu 13. Subversive Festivala i u suradnji s udrugom Restart.

S redateljem čija igrana i dokumentarna remek-djela karakteriziraju društvena kritika, vizualni lirizam i naturalistički prikaz svakodnevice marginaliziranih zajednica i pojedinaca razgovarat će hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević s naglaskom na redateljske postupke koje koristi, filmskoj etici te odnosu igranog i dokumentarnog žanra.

Dvorcevoj je zadivio filmski svijet svojim kratkometražnim i srednjometražnim dokumentarcima koji spadaju u sam vrh svjetske dokumentaristike, no režirao ih je svega četiri jer je zaključio da ga je dokumentaristički rad „pretvorio u vampira“ te se okrenuo isključivo igranom filmu.

Počeo sam se osjećati loše što sam provodio vrijeme s tim ljudima, iskorištavao njihove živote i pretvarao ih u umjetnost, da bi ih potom ostavio da se sami snalaze. Ne možeš se na takav način umiješati u nečiji život i očekivati da neće biti posljedica… Kada radiš sa stvarnim ljudima uvijek si u iskušenju da kopaš sve dublje i dublje po njihovim životima – ali po koju cijenu? Postaneš vampir.

Dvorcevoj se podjednako iskazao i u igranom žanru, te je jedan od rijetkih redatelja koji su s vrhunskim rezultatima ostvarili ovaj prijelaz. Njegova dva dugometražna igrana filma Tulpan (2008.) i Ajka (2018.) oba su bila nagrađena u Cannesu te na brojnim renomiranim svjetskim festivalima.

Masterclass predavanje s početkom u 17 sati moći će se pratiti putem Restartova YouTube kanala na sljedećem linku: https://www.youtube.com/user/restartvideo.

Retrospektiva Sergeja Dvorcevoja u zagrebačkom Dokukinu KIC

Povodom masterclassa, u subotu, 12. i nedjelju, 13. prosinca u Dokukinu KIC bit će prikazana sva četiri autorova dokumentaristička uratka – Raj (1995.), Dan kruha (1998.), Cesta (1999.) i U tami (2004.), a filmovi će biti dostupni i na 24 sata na online platformi volimdokumentarce.net.

U subotu, 12. prosinca u 19 sati u Dokukinu KIC gledamo Dvorcevojev najpoznatiji dokumentarac Dan kruha (1998.), priču o stanovnicima zaboravljenog sela koji jednom tjedno sudjeluju u začudnom društvenom ritualu – guraju vagon s kruhom koji je nekoliko kilometara udaljen od njihova mjesta stanovanja. Pratimo 24 sata u njihovu životu koji se doima poput crnohumorne parabole o životu u sovjetskoj Rusiji a ne isječka iz tobože progresivne posttranzicijske sadašnjosti. Naime, napušteno bivše radničko naselje od bogatog Sankt Peterburga udaljeno je svega 80 kilometara. Film je nagrađen na brojnim renomiranim festivalima, između ostalog Jihlava IDFF-u i DOK Leipzigu, a bio je nominiran i za prestižnu nagradu Joris Ivens koja se dodjeljuje na amsterdamskoj IDFA-i.

U istom bloku u Dokukinu KIC slijedi Dvorcevojev prvi film, kratkometražni dokumentarac Raj (1995.), snimljen u svega 27 kadrova, a zbog kojeg je tri i pol mjeseci živio s nomadskom kazahstanskom obitelji koju portretira u filmu. Film je nagrađen na festivalu Cinéma du Réel i Krakow Film Festivalu.

 

U nedjelju, 13. prosinca u 19 sati u istom bloku na rasporedu Dokukina KIC su njegovi  srednjometražni filmovi Cesta (1999.) i U tami (2004.). Nagrađivani promatrački dokumentarac Cesta ilustrira redateljevu trajnu preokupaciju ljudima koji pokušavaju preživjeti u surovoj realnosti posttranzicijske Rusije i susjednih zemalja. Cesta iz filmskog naslova 2000 km je dugačka prašnjava staza u Kazahstanu. Duž ove rute obitelj cirkusanata putuje u svojem nakrcanom, oronulom autobusu, stajući po obližnjim pitoresknim selima. Redatelj ih prati i kamerom hvata njihove svađe, nastupe i trenutke intimnosti. Film je odnio Grand Prix u FID Marseilleu.

U tami u maniri autorova poetičnog opservacionizma prati život slijepog starca koji živi u sivom moskovskom predgrađu sa svojom snalažljivom mačkom. Je li ovaj film kritika sovjetskog komunizma i njegova besmislenog naglaska na proizvodnju i etatizirane države koja uništava svoje građane? Ili je pak u pitanju vizualizacija postkomunističke pustoši u kojoj svi brinu sami za sebe i ne mare za one koji to ne mogu? Dvorcevoj suptilno izostavlja eksplicitni politički komentar. Sve što vidimo jest starac i njegova mačka.