Kino Kinoteka / Četvrtak, 3. prosinca / 20.00

Pusta zemlja /

Iran, 2020., 103' DCP
Režija: Ahmad Bahrami · Scenarij: Ahmad Bahrami · Fotografija: Masoud Amini Tirani · Montaža: Sara Yavari · Produkcija: Saeed Bashiri · Uloge: Ali Bagheri, Farrokh Nemati, Mahdieh Nassaj, Touraj Alvand, Majid Farhang

Provincijska tvornica opeke kojoj prijeti stečaj. Ovdje živi nekoliko obitelji različitog etniciteta (azerskog, kurdskog i perzijskog) a patrijarhalni vlasnik tvornice u svojim rukama drži ključ njihove sudbine. 40-godišnji Lotfollah rođen in situ, tvornički je nadzornik koji posreduje između radnika i šefa. On razgovara s njima o skorašnjem zatvaranju tvornice, ali jedino do čega je Lotfollahu zapravo stalo jest da zaštiti Sarvar, ženu u koju je dugo vremena zaljubljen. Film je podijeljen u dva dijela a fokalna točka je govor koji vlasnik drži radnicima o neizbježnom zatvaranju tvornice. Njegov govor ponavlja se pet puta, ali svaka iteracija dodaje novi djelić sve dok otprilike na polovici filma ne čujemo govornu cjelinu. Tijekom govora kamera prati lica radnika – fokusirajući se svaki put na drugu osobu te potom prelazeći na njihove individualne priče koje slijede sličan obrazac. Druga polovica filma bavi se posljedicama govora ali primarno iz perspektive Lotfollaha koji je rođen u tvornici i nikad nije živio izvan nje. Struktura filma u mnogo čemu podsjeća na Sotonski tango, a uz radničke sudbine Bahrami dotiče i brojne teme koje su tabu za tradicionalno iransko društvo – od etničkih tenzija preko konzumiranja alkohola do izvanbračnih veza. Surovost krajolika i sporost filmskog tempa presijecaju ritualne ceremonije ispijanja čaja na kojima radničke obitelji otkrivaju svoje sličnosti i razlike. Njihovi životi su istovremeno isprepleteni i razdvojeni – Mashebad, Ebrahim, Shahu i Sarvar imaju svoje specifične probleme koji proizlaze iz različitih društveno-kulturnih pozadina. Redatelj Ahmad Bahrani opisuje svoj film kao posvetu svojem ocu i radnicima diljem svijeta, a nije teško otkriti njegove filmske uzore – ovo oporo, crno-bijelo remek-djelo nesvakidašnji je spoj Abbasa Kiarostamija i Béle Tarra – zvuči kao neobična kombinacija, ali djeluje. (Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:
Venice Film Festival (2020) – nagrada za najbolji film u sekciji Horizonti, nagrada FIPRESCI, nagrada Premio Fondazione Fai Persona Lavoro Ambiente; Valladolid International Film Festival (2020)

Ahmad Bahrami rođen je 1973. godine u Shahryaru. Završio je filmsku režiju u Iranu te snimio nekoliko kratkometražnih filmova, a 2017. godine režirao je svoj dugometražni prvijenac Panah. Trostruki pobjednik Venecije Pusta zemlja (2020.) njegov je drugi dugometražni film.