Kada je osvojio Nobelovu nagradu 1957. godina Albert Camus imao je 44 godine a u svojem dnevniku prilično je suzdržano zapisao „Nobel. Neki čudan osjećaj melankolije.“ Autor Stranca osjećao se u to doba vrlo osamljeno. Na desnici, na ljevici, u Alžiru, u Francuskoj, napadali su ga sa svih strana. Godinu dana ranije objavio je Pad, svoje remek-djelo prožeto boli i ironijom u kojem je njegova supruga Francine vidjela aluziju na njegove pokušaje samoubojstva. No nakon toga slabo piše i rijetko govori, povjerava se samo prijateljima kao što su Guilloux i Char.
Šezdeset godina nakon njegove smrti 4. siječnja 1960. godine mnogo je manje osamljen. Čita ga se i citira od Kine do SAD-a, od Alaina Finkielkrauta do Edwyja Plenela. Čak i kabilski student koji ga je žestoko napao u Stockholmu zbog pozivanja na primirje u Alžiru na kraju posjećuje njegov grob u Lourmarinu. Kako ponovno ispričati sudbinu jednog Camusa? Kao strelovit uspon siromašnog dječaka koji boluje od tuberkuloze? Koji je gajio neutaživu strast za kazalištem, nogometom, ženama, životom? A što s njegovim „tajnim brakom“ s Marijom Casarès, s kojom je u petnaest godina razmijenio 865 pisama? A njegova slavna svađa sa Sartreom? Njegova apsurdna smrt u autu koji se zabio u platanu pored rijeke Yonne?
Georges-Marc Benamou donosi intervjue s Camusovim prijateljima i obitelji, govore između ostalih Catherine Camus, Michel Bouquet, Jean Daniel i Mette Ivers. Tu su i predivne arhivske snimke i naracija Philippea Torretona. Zajedno oni tvore kompaktnu cjelinu koja pokušava zahvatiti sve „živote Alberta Camusa“ autora Kuge koji se htio suočiti sa svakim potresom i pritom ostati vjeran ljepoti ali i poniženima.
Nakon projekcije filma održat će se i panel o životu i djelu francusko-alžirskog pisca u kojem sudjeluju Tomislav Brlek, Bruno Kragić i Nenad Rizvanović koji će biti dostupan i putem streama.
Georges-Marc Benamou rođen je 1957. godine u Alžiru. Francuski je novinar, pisac i producent. Tri godine pomagao je Françoisu Mitterandu u pisanju njegovih memoara i pratio ga tijekom posljednjih tisuću dana njegova predsjedničkog mandata. Kasnije je objavio knjigu Posljednji Mitterand (1997.) koja je postala bestseler i izazvala kontroverze u francuskoj javnosti. Filmsku adaptaciju njegova romana Le promeneur du Champ de Mars režirao je 2005. godine Robert Guédiguian. Benamon je za isti film bio nominiran za nagradu César za najbolji adaptirani scenarij.