Amos Vogel, punim imenom Amos Vogelbaum, rođen je u Beču 1921. godine, a zbog svog židovskog porijekla bio je prisiljen emigrirati u Ameriku godinu dana nakon Anschlussa i Hitlerova dolaska na vlast. Rani period europske etničke i američke rasne segregacije (s jedne strane diskriminacija Židova, a s druge diskriminacija crnaca) kao i njegovo rano odustajanje od cionizma i priklanjanje socijalističkim (ali ne staljinističkim) idejama, ostavili su dubok trag na polju njegova aktivističkog filmskog djelovanja. “Moja skromna namjera bila je promijeniti svijet” rekao je vezano uz svoju diplomu iz ekonomije i politike na njujorškoj Novoj školi za društvena istraživanja. U New Yorku se oženio njujorškom Židovkom Marciom Diener s kojom je 1947. godine osnovao filmski klub Cinema 16, jedinstveno mjesto na kojemu je Vogel prikazivao rijetko dostupne i često “neprikazive” filmove, s humanističkim ciljem mijenjanja ukusa, navika i posljedično svijesti svoje publike.

“Hollywood i televizija neprestano nam daju stvari koje smo već vidjeli, i u smislu sadržaja, i u smislu stila. Postoji nešto vrlo utješno u bavljenju isključivo s onim konvencionalnim, i naravno nešto ekstremno konzervativno, ako ne i reakcionarno” rekao je Vogel, inzistirajući stoga na filmovima novih pripovjednih struktura, avangardnim, dokumentarnim i znanstvenim filmovima, koji su često izazivali bijes njegovih gledatelja. Cinema 16 ubrzo je brojalo oko 7000 članova, s projekcijama koje bi po večeri posjetilo 3200 gledatelja i strukturom gledatelja od radoznalih građana pa sve do najvažnijih intelektualaca i redatelja tog vremena. Iako mnogi misle kako je Vogel važan samo za razvoj njujorške filmske scene i oblikovanje američkog ukusa prema standardima evropskog modernističkog filma, njegov značaj nadilazi lokalne granice. Kao kino-prikazivač bio je jedan od prvih koji su prikazivali filmove koji se danas smatraju dijelom američke ali i europske filmske avangarde (Kenneth Anger, Stan Brakhage, James Broughton, Robert Breer, Willard Maas, Agnès Varda, Jan Lenica, Norman McLaren…), a s autorima Novog američkog filma krenuo je i u europske turneje još 1965. godine.

Nakon zatvaranja Cinema 16 1963. godine Vogel je zajedno s Richardom Roudom utemeljio New York Film Festival, a njegov rad za Lincoln Center i New York University bili su obilježeni beskompromisnim etičkim i humanističkim vrijednostima vrijednima divljenja. Iz svoje bogate gledalačke karijere, i arhiva koji broji više od 30 tisuća mapa s opisima filmova koje je pogledao, Vogel je sastavio jednu od najimpresivnijih knjiga posvećenih doista “vizionarskom filmu” 20. stoljeća, objavljenu 1974. godine pod nazivom Film as Subversive Art. U toj je knjizi postavio i jedno od najrelevantnijih pitanja za sve kojima film ne predstavlja sredstvo zabave i profita, već mogućnost promjene svijeta i čovječanstva: “Kako doći do ‘masa koje postoje tu negdje’ s pet teških kolutova 35-mm filma koje nemaš gdje prikazati?”. Vogelovo nasljeđe Cinema 16, njegov neumorni pedagoški rad kao i studija o subverzivnom filmu, nude nam jedan od mogućih odgovora.

(Petra Belc)