Kino Tuškanac / Petak 8. 10. / 21.15

Kutija uspomena /

Francuska/Libanon/Kanada/Katar, 2021., 102’ DCP
Režija: Joana Hadjithomas, Khalil Joreige · Scenarij: Gaëlle Macé, Joana Hadjithomas, Khalil Joreige · Fotografija: Josée Deshaies · Montaža: Tina Baz · Produkcija: Carole Scotta, Georges Schoucair, Christian Eid, Barbara Letellier, Luc Déry, Kim McCraw, Jasmyrh Lemoine (Haut et Court, Abbout Productions, micro_scope · Uloge: Rim Turki, Manal Issa, Paloma Vauthier, Clémence Sabbagh, Hassan Akil

Joana Hadjithomas i Khalil Joreige pomoću negativa, polaroida, Super osmice i latentnih slika iz Libanona tijekom 80-ih grade priču o majci i kćeri Maiji i Alex. Jednoga dana Maia primi kutiju koja sadrži dnevnike, kasete i fotografije koje je prije mnogo godina, kada je napustila ratom poharani Beirut, povjerila najboljoj prijateljici Lisi. Maia odbija otvoriti Pandorinu kutiju no Alex koja je zaglavila doma u Montrealu zbog snježne oluje ne može odoljeti iskušenju da potajno prouči majčine tinejdžerske uspomene. Time se upušta u nesvakidašnju avanturu tijekom koje se suočava s traumatičnom prošlosti svoje obitelji u dijaspori. Različite generacije, vremenski periodi i tehnologije ukrštaju svoje puteve a u pozadini se pomalja sav užas Libanonskog građanskog rata tijekom kojeg je živote izgubilo 120 000 ljudi.

Kutija uspomena stilski priziva uratke Atoma Egoyana a bazirana je na privatnim arhivima redatelja (Joanini stvarni dnevnici i kasete snimljeni od 1982. do 1988. i Khalilove ratne fotografije iz istog perioda; sukob je završio tek 1990. godine). No, arhivska građa u filmu istovremeno je stvarna i rekonstituirana – dokumentarni artefakti transformiraju se u fikcionalne rekreacije i time postaju fantastični izvor i konkretna osnova na kojoj Alex može vizualizirati priče iz majčinih bilježnica koje postaju sve mračnije. Pritom rekreira i rekonstruira trenutke, čitavu državu, doba koje uopće ne poznaje. No kako Generacija Z razumije Generaciju X? Alex očekivano pribjegava društvenim mrežama kao vremenskim portalima pomoću kojih se poigrava s petljom prošlosti. Imaginarna kartografija drugog vremena-prostora rastvara se na raznim dijeljenim i dvostrukim ekranima – primjerice Alex uzima majčin stari polaroid i pomoću svoje smartphone aplikacije pretvara ga u video koji naravno istog trena dijeli sa svojim prijateljima. Majka i kći postupno se približavaju a život u egzilu i njegove izblijedjele paslike zamjenjuje vibrantna atmosfera povratka u Beirut, suočavanja s prošlosti i slavljenja životnih impulsa usprkos traumi i gubitku.

(Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:

Berlinale (2021) – svjetska premijera; BFI London Film Festival (2021); Karlovy Vary International Film Festival (2021); Istanbul Film Festival (2021); Melbourne International Film Festival (2021); Sydney Film Festival (2021); Shanghai International Film Festival (2021)

Joana Hadjithomas i Khalil Joreige rođeni su u Beirutu 1969. godine. Zajedno surađuju na filmovima i izložbama u kojima isprepliću posebnu estetiku slike i raznovrsnog vizualnog materijala. Zadnjih dvadeset godina njihov rad baziran je na prikazivanju društvene situacije u Libanonu te na istraživanju tragova nevidljivog, odsutnosti, konstrukciji imaginarija te pisanju suvremene povijesti. Njihovi filmski eseji Savršen dan (2005.), Ja želim vidjeti (2008.) i Libanonsko raketno društvo (2012.) prikazani su i nagrađeni na brojnim međunarodnim festivalima, dok se njihovi umjetnički radovi izlažu diljem svijeta. Godine 2017. primili su nagradu Marcel Duchamp. Njihov film Ja želim vidjeti prikazan je na 8. Subversive Film Festivalu u sklopu programa Film-esej koji su kurirale Ivana Keser i Petra Krpan.