Film je dostupan online na platformi volimdokumentarce.net te ga možete pogledati na linku.
U okrugu Yarmouk (Damask, Sirija) između 1957. i 2018. nalazio se najveći palestinski izbjeglički kamp na svijetu. Kada je izbila Sirijska revolucija režim Bashara Al-Assada vidio je Yarmouk kao utočište pobunjenika i potencijalno žarište otpora te je 2013. pokrenuo njegovu opsadu. Postupnim uskraćivanjem hrane, lijekova i struje Yarmouk je odsječen od ostatka svijeta. Redatelj Abdallah Al-Khatib rođen je u Yarmouku i živio je tamo sve dok ga 2015. nisu izbacili vojnici Daesha. Između 2011. i 2015. on i njegovi prijatelji dokumentirali su svakodnevicu stanovnika kampa pod opsadom koji su se odlučili suočiti s bombardiranjem, izmještenošću i gladi i suprotstaviti im okupljanje na prosvjedima, učenje, glazbu, ljubav i radost. Rat i opsada nepovratno su izmijenili tisuće života – od Abdallahove majke koja je postala medicinska sestra i preuzela brigu nad starcima u kampu do najagilnijih aktivista čiju je strast prema Palestini postupno načela glad.
„Opsada je dugačka poput dana u zatvoru. Poput željeznice u pustinji za vrućeg ljetnog dana. Ona je staza koja vodi u ludilo ili samoubojstvo. Pod opsadom vrijeme je stvarni zatvor opkoljenih. Čuvajte se. Vrijeme ubija one koji ga slijede. Ostavite ga na miru. Ispunite prazninu sa značenjem što više možete.“
(Abdallah Al-Khatib)
Nagrade i festivali:
Visions du Réel (2021) – Nagrada za međureligijski dijalog; Yamagata International Documentary Film Festival (2021); Dokufest International Documentary and Short Film Festival (2021); Guanajuato International Film Festival (2021)
Abdallah Al-Khatib rođen je 1989. u Yarmouku. Studirao je sociologiju na Sveučilištu u Damasku. Prije revolucije radio je kao koordinator aktivnosti i volontera za Ujedinjene narode. Zajedno s nekoliko prijatelja osnovao je udrugu za humanitarnu pomoć Wataad. Sudjelovao je u snimanju nekoliko dokumentaraca o životu u kampu Yarmouk, uključujući 194. Us Children of the Camp koji je 2017. prikazan na Visions du Réel. Njemački časopis Peace Green uvrstio ga je 2014. na svoju listu „mirotvoraca“. U Švedskoj je 2016. primio nagradu Per Anger za promicanje ljudskih prava. Trenutačno živi u Njemačkoj gdje mu je nedavno odobren izbjeglički status.
