Lesja je počinila zločin iz strasti koji će joj donijeti sedmogodišnju kaznu u ženskom zatvoru u Odesi. Upravo je rodila svoje prvo dijete, a sada ulazi u svijet napučen samo ženama: zatvorenicama, medicinskim sestrama i čuvaricama, ženama svake životne dobi, suprugama i udovicama, kćerima, sestrama, trudnicama, ženama s djecom. Da nema boje odore, bilo bi ponekad teško reći tko je tko. Redatelj Kerekes donosi autentično kolektivno svjedočanstvo osuđenih majki, njihove osamljenosti i rijetkih trenutaka sreće. Kerekesova dokufikcija izvorno se trebala fokusirati na kontrolu pisama koja stižu zatvorenicama tzv. pozitivnu cenzuru – u jednom od zatvora u Odesi za oko mu je zapala čuvarica Iryna, kojoj je jedno od zaduženja cenzuriranje pisama. No kako je krenuo dublje istraživati shvatio je da u zatvorima borave mnoge žene s djecom te je proširio svoje prvotno područje interesa. Čuvarica Iryna ostala je jedina „stvarna“ osoba u filmu dok zatvorenice interpretiraju profesionalne glumice na osnovu njihovih autentičnih svjedočanstava, pisama i iskustva. Kerekes uvjerljivo rekreira izolirani univerzum u kojem naše anti-heroine dijele svoje zločine, ljubavi, nade i tuge ispred kamere u odmaku od monotone zatvorske rutine i njezinih oporih rituala. Suptilni humor, istančane izvedbe, ogoljena mizanscena i čeznutljivi songovi oživljavaju svijet izvan vremena a rezultat je dostojanstveni portret inače nevidljivih žena i njihove djece.
Nagrade i festivali:
Venice Film Festival (2021) – sekcija Orizzonti, najbolji scenarij; Chicago International Film Festival (2021) – najbolja režija; Cottbus Film Festival (2021) – najbolji film; San Sebastián International Film Festival (2021)
Péter Kerekes rođen je u Košicama, u Slovačkoj, a diplomirao je filmsku režiju na Fakultetu za film i televiziju Akademije izvedbenih umjetnosti u Bratislavi. Godine 2003. režirao je i producirao svoj prvi dugometražni dokumentarni film 66 Seasons, koji je postao hit na festivalima i osvojio nekoliko nagrada, uključujući najbolji film na DocAvivu. Idući dugometražni dokumentarni naslov Kuhanje povijesti (2009) osvojio je, između ostalog, nominaciju Prix Arte za najbolji dokumentarac na Europskim filmskim nagradama. Baršunasti teroristi, Kerekesov dugometražni dokumentarac iz 2013. koji je režirao s Pavolom Pekarčíkom i Ivanom Ostrochovským, osvojio je nagradu FEDEORA na Kralovym Varyma, a međunarodnu je premijeru imao na Berlinale Forumu gdje je osvojio nagradu čitatelja Tagesspiegel.