Kada su učinci globalne financijske krize 2008. godine pogodili Istočnu Europu, nova generacija lijevih intelektualaca i intelektualki te aktivista i aktivistkinja tek se formirala u malim krugovima, hvatajući se ukoštac s kontradikcijama tranzicijskih obećanja, postsocijalističkom krizom, delegitimacijom i raskidom s lokalnim lijevim tradicijama, kao i novim dijalozima sa zapadnim i alterglobalističkim lijevim strujama. Nakon 2008. godine, zadatak mapiranja regije i njezine socijalističke prošlosti te postsocijalističke sadašnjosti unutar širih globalnih kapitalističkih dinamika postao je neraskidiv s izazovom izgradnje saveza s valovima postdvijetisućeosmaških mobilizacija, te onime što je nalikovalo povratku lijevoj politici (isprva na trgovima, potom u izbornoj politici) na Zapadu, kao modelu kojem su se priklonili i mnogi u našoj regiji. Otad smo svjedočili nekoliko značajnih uspjeha lijevih inicijativa u regiji, uključujući onom u Zagrebu. Druge inicijative, s fokusom na specifična područja poput stanovanja, energetskih pitanja i sindikalnog organiziranja, izgradile su znatnu ekspertizu, iskustvo i doseg, stvarajući različite niše društveno ukorijenjenih lijevih političkih kapaciteta. Lijeva istraživanja i međunarodni dijalozi značajnim su koracima doprinijeli razumijevanju regionalnog društvenog iskustva kao sastavnice globalnih dinamika. Retrospektivno gledajući, ovaj bi se period mogao legitimno opisati kao nova faza regionalne povijesti progresivne politike. Međutim, suočeni s aktualnim stanjem krize – globalnim postpandemijskim i sankcijskim poremećajima, širom krizom profitabilnosti, rastućim geopolitičkim tenzijama koje prate slabljenje američke hegemonije, ratom u Ukrajini, i približavanjem roka za implementiranje klimatskih mjera – kapaciteti istočnoeuropske ljevice doimaju se obeshrabrujuće nedostatnima. Umjesto premošćivanja jaza projekcijama na tragu pitanja “što bi ljevica trebala učiniti”, u ovom ću predavanju pokušati naglasiti određene točke rasprave pomoću kojih bismo mogli sistematizirati situaciju, koristeći alate lijeve analize kako bih usmjerila postojeće kapacitete za djelovanje.
Agnes Gagyi je sociologinja koja radi na istočnoeuropskoj politici i društvenim pokretima u kontekstu dugoročne svjetsko-ekonomske integracije regije. Njezino aktualno istraživanje na Sveučilištu u Göteborgu bavi se društvenim uvjetima zelene infrastrukture zajednice. Članica je Radne skupine za javnu sociologiju “Helyzet” u Budimpešt te Centra za solidarnu ekonomiju, organizacije koja pomaže ekosustave solidarne ekonomije.
moderira: Nikola Vukobratović
Predavanje će se održati na engleskom jeziku.
Predavanje je organizirano u suradnji sa Slobodnim Filozofskim.