Cecilia Mangini - prva dokumentaristica poslijeratne Italije - 17. Subversive Festival17. Subversive Festival

Program Film XX kustosice Dine Pokrajac sastoji se od filmskih ciklusa reprezentativnih redateljica koje su i dalje rijetka pojava u patrijarhalnom i falogocentričnom svijetu filma. U 2022. prisjećamo se nedavno preminule talijanske dokumentaristice Cecilije Mangini (1927. – 2021.) te prvi put u Hrvatskoj prikazujemo izbor njezinih autorskih dokumentaraca i igranih filmova na kojima je surađivala.

Cecilia Mangini rođena je u Apuliji i ta regija na jugu Italije ostala je za nju mistični svijet stoljećima udaljen od razvijene i bogate, industrijalizirane Toskane u koju seli s roditeljima. Njezini filmovi proizlaze iz cjeloživotne predanosti za društveni aktivizam i čvrstog uvjerenja u moć filma da pozitivno utječe na ljudske živote. Kroz više od 70 godina filmske karijere svoj promatrački talent i pronicljivo snimateljsko oko uvijek je stavljala u svrhu svojeg političkog angažmana, slobodnog duha i anarhističke srčanosti. Karijeru je započela kao filmska kritičarka pišući za utjecajni marksistički filmski časopis Cinema Nuovo, a potom se pridružuje etnografskom filmskom projektu koji je nadzirao antropolog Ernesto de Martino, te zajedno bilježe umiruće rituale i tradicije ruralnih zajednica u južnoj Italiji. Ova suradnja pokazala se veoma bitnom za formiranje Manginijina intimnog uvjerenja i humanističkog viđenja filmskog medija kao oruđa za istraživanje prošlosti i poticanje društvene promjene u sadašnjici. Njezini su dokumentarci jedinstveni primjeri beskompromisne, radikalne i eksperimentalne estetike koju je autorica ipak uspjela prevesti u srednjostrujaške moduse proizvodnje i konzumacije, a često obrađuju položaj žena, radnička prava i društvene nejednakosti u Italiji i inozemstvu. Cecilijini filmovi svesrdno prokazuju kapitalizam, imperijalizam, fašizam, mizoginiju i opskurantizam – u pitanju su zadivljujuće geste koje se ne daju ušutkati već nas suočavaju s našom pasivnošću. Filmovi su to koji žele probuditi – oni se ne žale već osuđuju i otkazuju poslušnost. Za autoričin opus bitne su brojne suradnje kojima se velikodušno daje. Lino Del Fra, njezin suprug, čest joj je filmski suradnik, a surađivala je i s brojnim intelektualcima i umjetnicima svoga vremena, uključujući Piera Paola Pasolinija, dok pred kraj života s 40 godina mlađim Paolom Pisanellijem ostvaruje zanimljive refleksije na odnos fotografija, pokretnih slika i sjećanja. Mangini je do same smrti u 93. godini života bila vrlo aktivna u promociji dokumentarnog žanra, a njezin rad i javni angažman ukazuju na važnu kontrakulturnu ulogu koju film zauzima u suvremenoj talijanskoj povijesti.

Program organiziramo u suradnji s Kulturno informativnim centrom i Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu.

RASPORED PROJEKCIJA U DOKUKINU KIC

Četvrtak 19. 5.

19:00

Cecilia Mangini: Kratki filmovi (1. blok)

Biti žene, 1965., 30′

Tomasso, 1965., 12′

Brindisi ’65., 1967., 15′

Zauzdani Fabio, 1972., 15′

Petak 20. 5.

19:00

Dvije zaboravljene kutije, r. Cecilia Mangini, Paolo Pisanelli, 2020., Italija, 58′