Paolo snima Ceciliju koja se osvrće na svoje cjeloživotno bavljenje fotografijom. Ovaj posthumni film dijalog je između dvoje ljudi koji razmišljaju o stvarima koje su vidljive i nevidljive u svijetu te isprepliću slike iz prošlosti sa slikama iz sadašnjosti. Proslava dugotrajne suradnje između dvoje filmaša i prikladan filmski oproštaj sa Cecilijom Mangini, velikom dokumentaristicom koja je nošena snažnom željom za političkom i društvenom emancipacijom težila tome da nevidljivo učini vidljivim. Zgrabila je kameru kako bi razotkrila društvene probleme i nepravde ali i kako bi očuvala raznolikost etničkih običaja i narodnih tradicija. Mangini je iza sebe ostavila inspirativan i kritički nastrojen opus koji nam približava zbivanja u prošlosti čije odjeke nalazimo u našoj svakodnevici.
Nakon projekcije razgovarat ćemo s Paolom Pisanellijem, suredateljem filma i čestim suradnikom Cecilije Mangini te filmologinjom Dalilom Missero, autoricom knjige Women, Feminism and Italian Cinema.
Cecilia Mangini (Mola di Bari, 1927. – Rim, 2021.) je dokumentarna redateljica i fotografkinja koja je od samog početka gajila posvećeni, pažljivi i unikatni pogled na pojedinca i društvo, usmjerivši pažnju pogotovo na marginalnost, migracije i društvene nepravde. Prva žena koja je snimala dokumentarce u poslijeratnom period, scenaristica nekolicine dugometražnih filmova i više od 40 kratkometražnih filmova, uglavnom u suradnji sa suprugom Linom Del Fra. Njezina kamera istraživala je Italiju od kasnih 1950-ih do ranih 1970-ih često uz fokus na južnu Italiju i regiju Apuliju gdje je tražila rituale drevne kulture na izdisaju, koju su pomele nagle i bespovratne promjene proizašle iz tzv. ekonomskog čuda. Godine 2009. Cecilia je primila odlikovanje Predsjednika republike “jer je svojom dokumentarnom praksom prenijela budućim generacijama neke od najljepših slika Italije pedesetih I šezdesetih godina.“
Paolo Pisanelli (Lecce, 1965.) je fotograf i filmaš. Diplomirao je arhitekturu i eksperimentalni film. Radio je kao fotonovinar i kazališni fotograf, a od 1997. režira nagrađivane dokumentarne filmove o gradovima, migrantima i društvenim borbama. Bavi se i raznim audiovizualnim edukacijama te surađuje sa Sveučilištem u Salentu i filmskom školom Gian Maria Volontè Film Art u Rimu. Osnivač je i umjetnički direktor Cinema del Reale, festivala autora i audiovizualnih djela koje se održava u Salentu svake godine.
