Om 1986, 4 min.
„Ovaj četverominutni film istražuje naše reakcije na stereotipe – slušne, vizualne, ideološke. Vodi nas na putovanje od jednog konkretnog stereotipa do njegove sušte suprotnosti, a za to se vrijeme slike mijenjaju i isprepliću te, u konačnici, izokreću naše shvaćanje onoga što vidimo i čujemo.” Gary Davis
Djevojka žvače žvaku / The Girl Chewing Gum 1976, 12 min.
Autoritarni voice-over naizgled upravlja radnjom na jednoj prometnoj ulici u Londonu. No, kako upute polagano postaju sve apsurdnije i maštovitije, postaje jasno da je navodni redatelj (a ne kadar) fikcionalan – on ne zadaje već opisuje događaje koji se odvijaju pred njegovim očima.
„Smith se zafrkava sa srednjostrujaškim autorskim egom ali istovremeno dokazuje undergroundovski etos: čak i s oskudnim mehaničkim sredstvima umjetnik može upravljati svemirom.” Ed Halter
Crna utvrda / The Black Tower 1985-87, 23 min.
„U Crnoj utvrdi postajemo dio svijeta jednog čovjeka kojeg opsjeda utvrda za koju vjeruje da ga prati po čitavom Londonu. Narativni voice-over jedini je znak karaktera središnjeg protagonista i on nas vodi od osjećaja nemira, preko sloma do tajnovite smrti. Za to se vrijeme slike, minuciozno kontrolirane i artikulirane, nižu u zagonetke, pošalice i igre riječima kodirane bojama, i uvlače gledatelja u fascinantne mozgalice. Smithova samouvjerenost i redateljska umješnost potkopavaju ideju avangarde kao suhoparne, neprofesionalne i dosadne, a Crna utvrda primjer je filma koji se podjednako poigrava emocijama i filmskim jezikom.” Nik Houghton
Pošast / Blight 1994-96, 14 min.
(suradnja sa skladateljicom Jocelyn Pook)
Pošast donosi priču o izgradnji ceste M11 u istočnom dijelu Londona te dugoj i gorkoj kampanji lokalnih stanovnika koja je nastala ne bi li zaštitila domove od rušenja. Prizori u filmu bilježe dio promjena koje su se zbile na tom području u dvogodišnjem razdoblju, dok su glazbenom podlogom prožeti prirodni zvukovi povezani s tim događajima, kao i dijelovi snimljenih razgovora s lokalcima. Pošast polazi od spomenutih aktualnosti te eksploatira dvosmislenost materijala u tvorbi novih metaforičnih fikcija. Inventivni postupak intenzivira se emotivno intenzivnom glazbom Jocelyn Pook – svakodnevne slike poprimaju dramatsku važnost.
Bijela jama / White Hole 2014, 7 min.
Prva komunistička zemlja koju je redatelj posjetio bila je Poljska 1980. godine, nedugo nakon što je konzervativna vlada pod Margaret Thatcher prvi put dobila na izborima u Velikoj Britaniji. Negdašnju Istočnu Njemačku posjetio je prvi put 1997., osam godina nakon pada Berlinskog zida, a nekoliko mjeseci nakon što su na vlast došli „novi laburisti“ s Tonyjem Blairom. Nadovezujući se na ta iskustva mnogo godina kasnije, u Bijeloj jami redatelj propituje idealiziranje života na drugim mjestima i u drugim političkim sustavima, posebice u doba kada je barem u teoriji bilo moguće zamisliti bolji život onkraj granice.
Neobičan crveni džemper / Unusual Red Cardigan 2011, 12 min.
Redatelj otkriva precijenjenu videokasetu svojih filmova u prodaji na eBayu, što ga navodi na opsesivne špekulacije o identitetu prodavača
John Smith (1952.) studirao je na Royal College of Art u Londonu. Nakon što je diplomirao 1977. postao je aktivni član London Filmmakers’ Co-op. U formativnim godinama inspirirala ga je konceptualna umjetnost i strukturalni film ali ga je istovremeno fascinirala imerzijska snaga naracije i izgovorene riječi. Smith je stvorio raznolik opus koji zamagljuje granice između dokumentarizma i fikcije te zaigrano istražuje i razlaže filmski jezik. Njegovi filmovi često su čvrsto ukorijenjeni u svakodnevnici a karakteriziraju ih formalna inovativnost, subverzivni humor i iskošeno pripovijedanje. Neki njegovi poznati filmovi: The Girl Chewing Gum (1976), The Black Tower (1987), Blight (1996) i Dad’s Stick (2012). Od 1972. John Smith snimio je više od 60 filmova, videa i instalacija koji su prikazani u kinima, umjetničkim galerijama i televizijama diljem svijeta te osvojili niz nagrada na međunarodnim filmskim festivalima. Dobitnik je Paul Hamlyn Foundation Artist’s Award u 2011. i Film London’s Jarman Award u 2013. Održao je brojne samostalne izložbe, između ostalog u Museum of Contemporary Art, Leipzig (2015.), Centre d’Art Contemporain de Noisy-le-Sec, Pariz (2014.), Kestnergesellschaft, Hanover (2012.), Royal College of Art Galleries, London (2010.), Ikon Gallery, Birmingham (2006.) i Kunstmuseum Magdeburg (2005.). Retrospektive njegovih filmova održane su na Venecijanskom bijenalu 2007. te na filmskim festivalima u Oberhausenu, Tampereu, Leipzigu, Sankt Peterburgu, La Rochelleu, Lussasu, Mexico Cityju, Uppsali, Corku, Sarajevu, Prizrenu, Minhenu, Regensburgu, Stuttgartu, Vilniusu, Karlstadu i Winterthuru. Njegovi radovi nalaze se u kolekcijama Tate Gallery; Arts Council England; Museum of Modern Art, New York; Muzeum Sztuki, Lodz; FRAC Île de France, Pariz; Kunstmuseum Magdeburg; Wolverhampton Art Gallery i Ferens Art Gallery, Hull. Živi i radi u Londonu i profesor je emeritus na University of East London.