Utorak 23.5.2023. / 20.00 / MULTIMEDIJALNI INSTITUT – MaMa / PANEL

Od Benjamina do Bensaïda: utopijski potencijali politike?

Rasprava će se fokusirati na središnju temu ovogodišnjeg festivala, s posebnim osvrtom na djelo Daniela Bensaïda. Njezin cilj je ponovno promisliti kategorije utopije i mesijanizma u suvremenoj konfiguraciji političkog mišljenja. Bilo da su simptom „suspenzije politike“, kako misli Jameson, ili bujanjem utopijske želje i mašte pripremaju teren za radikalno političko djelovanje, kako misle drugi autori, većina autora_ica na ljevici slaže se da utopijska i mesijanska stremljenja dovode u pitanje spontanu i linearnu reprezentaciju sadašnjosti te reaktiviraju povijesno mišljenje i njegove stare snove o pravednosti i jednakosti. No, mogu li se one ponovno ugraditi u konkretne političke strategije, i na koji način, pitanje je na koje će odgovore pokušati ponuditi sudionici_e panela.

Sudjeluju: Stathis Kouvelakis, Tijana Okić, Frieder Otto Wolf

Moderira: Leonardo Kovačević

 

Stathis Kouvelakis: Vrijeme povijesti, vrijeme politike, vrijeme strategije

Teorijski problem s kojim se Bensaïd pokušava suočiti od 1990-ih nadalje problem je kategorija koje su nužne da bi se objasnilo traumatično novo iskustvo povijesti, otvoreno porazom revolucionarnih eksperimenata dvadesetog stoljeća. Otuda nužnost novih odgovora na ova temeljna i nepresušna pitanja: kako razumjeti povijest u njezinu odnosu prema ljudskoj praksi i politici? Možemo li govoriti o „nužnosti“ u povijesti, o „zakonima povijesti“, o „determinaciji“ ili „determinizmu“ ili o načinima kauzalnosti koji djeluju unutar nje? Kako konceptualizirati pojmove „historijske mogućnosti“, „sukoba“ i „borbe“? Bensaïdov će se doprinos usredotočiti na dijalektički pojam temporalnosti koji podrazumijeva primat politike nad poviješću i raskid s tradicionalnim marksističkim poimanjima historijskog subjekta kao interno homogene i potpuno suverene kolektivne sile.

Stathis Kouvelakis je neovisni istraživač koji živi u Parizu. Predavao je političku teoriju na King’s College u Londonu i objavljivao o marksizmu, kritičkom mišljenju i društvenim pokretima. Dugogodišnji je aktivist radikalne ljevice u Francuskoj i Grčkoj.

 

Tijana Okić: Sve što postoji ne može biti istinito: strateška utopija u doba depolitizacije masa i ekoloških katastrofa

Historijski gledano, velike utopije pojavile su se ili u predvečerje ili nakon katastrofičnih ili apokaliptičkih događaja, ratova, pljački, kuge ili društvenih ustanaka, kriza ili revolucija. Drugim riječima, kada je svijet oko nas propadao ili je pak u potpunosti gubio svoje utemeljenje. Od Morea i Campanelle do utopijskih socijalista, utopije su uvijek bile opisivane kao izolirana, skrivena  ili daleka mjesta i kao takve, uvijek usmjerene protiv moći. Dominantni topos bio je vezan uz neko mjesto ili čak instituciju. U tom smislu, marksistički autori poput Fredrica Jamesona, Perryja Andersona ili Pierrea Machereyja svi odreda pišu da utopije dolaze u dva oblika: egzistencijalnom i institucionalnom. Egzistencijalni moment karakterizira svako utopijsko mišljenje i podrazumijeva osjećaj ili prepoznavanje da nešto nije u redu i da zato mora biti promijenjeno.

Nasuprot tome, utopije koje su proizašle iz užasa i fragmentacija 20. stoljeća uglavnom su utopije vremena. Iz tog proturječja između prostora i vremena, želim postaviti pitanje značenja onoga što Daniel Bensaïd naziva „strateškim utopizmom“. Svoje čitanje „strateškog utopizma“ želim smjestiti u možda najneočekivaniji prostor Bensaïdovog mišljenja: u historijsko rasuđivanje. Postavit ću pitanje kako treba shvatiti Bensaïdovu rečenicu „rasuđivanje nije spoznaja istine nego društveni odnos“.

Tijana Okić je filozofkinja sa zanimanjem za historiografiju. Doktorirala je na Scuola Normale Superiore u Pisi. Jedna je od urednica knjige posvećene sjećanju na antifašistički pokret jugoslavenskih žena u Drugom svjetskom ratu, Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava (Sarajevo, Crvena, 2016). Dugogodišnja je aktivistkinja u Vijeću za ukinuće duga. Njezini radovi i prijevodi objavljeni su u domaćim i stranim časopisima, te prevedeni na španjolski i portugalski.

 

Frieder Otto Wolf: Zašto se radikalna emancipacija danas čini utopijskom – i što trebamo učiniti oko toga

Kriza marksizma oštetila je ideju radikalne emancipacije na dubok način. Razumjeti je i prevazići je preduvjeti su za ponovno otvaranje zbiljske debate – čak i u dimenzijama feminizma, borbe za nadilaženje zavisnosti, ili u prevazilaženju ekoloških kriza. Pitanje nadilaženja moderne države pritom zauzima centralno mjesto. Koristeći Marxov dvostruki proboj u kritici političke ekonomije i prema kritici politike može pomoći deblokirati situaciju – osobito punim razumijevanjem mnoštvenih načina na koje radikalna politika oslobođenja mora upućivati natrag na mnoštvene strukture moderne dominacije oko čijeg je prevazilaženja angažirana.

Frieder Otto Wolf predavao je filozofiju i provodio politička istraživanja na Sveučilištu Sarre u Saarbrückenu, na Freie Universität Berlin, na Sveučilištu Coimbra u Portugalu, te na Wissenschaftszentrum u Berlinu. Od 2007. godine nosi titulu počasnog profesora filozofije. Od 2014. godine suradnik je istraživačkog instituta fondacije Rosa Luxemburg.

 

Panel će se održati na engleskom jeziku.

 

 

 

 

Fotografija Daniela Bensaida preuzeta je odavde i prilagođena, sukladno CC BY-NC-SA 2.0 licenci.