Eskalirajući ratovi na granicama takozvanog Zapada i rastuće tenzije između vodećih svjetskih sila danas čine izbijanje Trećeg svjetskog rata, a s njime i tumaranje u nuklearnu apokalipsu, realnijima no ikada; prijelomna točka nakon koje bi katastrofične posljedice globalnog zatopljenja mogle izbrisati čovječanstvo nazire se iza ugla; rastući jaz između najbogatijih i najsiromašnijih doveo je globalni društveni mir do granice sloma. Ukratko, sa svih nam strana ponestaje vremena – a ipak, nitko se ne može prisjetiti povijesnog primjera nagle radikalne promjene ili preobrazbe. Ideja revolucije u potpunosti je izbrisana iz naše historijske imaginacije, koja je ostala zaglavljena u fantazijama longue durée kulturnih transformacija. Kako? Kada? Zašto?
Predavanje će se baviti oblicima ovoga brisanja, njegovom kognitivnom i političkom genealogijom, kao i dalekosežnim teorijskim i praktičnim posljedicama, uz tvrdnju da postoji uzročna veza između odsustva revolucionarne imaginacije i porasta desnih te neofašističkih političkih pokreta. Posebnu pozornost posvetit ćemo zanemarenom nasljeđu Praxis filozofije, konkretnije – konceptu „mišljenja revolucije“ (Gajo Petrović).
moderira: Marko Kostanić
Boris Buden je pisac, kulturni teoretičar i prevoditelj s prebivalištem u Berlinu. Rođen u bivšoj Jugoslaviji, studirao je filozofiju u Zagrebu, a doktorirao u na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, u polju kulturne teorije. Od početka 1980-ih objavljuje eseje i knjige o kritičkoj i kulturnoj teoriji, psihoanalizi, politici i suvremenoj umjetnosti na hrvatskom, njemačkom i engleskom. Predaje na europskim sveučilištima i drži predavanja diljem svijeta. Nedavno je objavio knjigu pod nazivom Transition to Nowhere: Art in History After 1989, (Tranzicija prema nigdje: Umjetnost u historiji nakon 1989. godine, Berlin: Archive Books, 2020).
