Klimatsko žalovanje vrlo je ozbiljno shvaćena tema u nizozemskom humanizmu. Među mladima i aktivistima_kinjama, suočenima s neaktivnošću naših društava ususret ekološkoj katastrofi, nerijetko su prisutni teški oblici depresije. Premda je važno pomagati ljudima da svladaju očaj i vode smislen život unatoč kaosu koje nas okružuje, i očaj i ljutnja iz filozofske su perspektive više nego opravdani te ih nije potrebno korigirati. Umjesto toga, tvrdim da su se pokreti Extinction Rebellion i Last Generation iz ispravnog političkog instinkta obrušili na automobilnost kasnog kapitalizma – upravo zbog toga što su pogodili slabu točku, njihove su blokade izazvale puno snažniju mržnju od većih blokada poljoprivrednika, koji nisu prosvjedovali za reduciranje već za povećanje emisija plinova. Prosvjedi nisu urodili direktnim rezultatima, ali su razotkrili Ahilovu petu.
U svojem predavanju argumentiram kako automobili zaista jesu materijalni simboli kapitalizma, što ih čini ispravno odabranim predmetima aktivizma: ne samo zato što su izravno odgovorni za veliki udio emisija, za uništenje prirodnih i javnih površina, za buku i ljudske te životinjske pogibije u prometu – već zato što indirektno materijaliziraju počesto neopipljive moralne vrijednosti kapitalizma. Automobili simboliziraju individualnu slobodu, privatno vlasništvo, služe kao zamjenski objekt muškog identiteta, ali i ženske emancipacije, reprezentiraju društveno napredovanje i integraciju, kao i distinkciju. Garantiraju radna mjesta, prihode, prodajna tržišta i trajni rast za razne tipove industrija, uključujući programe istraživanja i razvoja. Automobili su tako postali najvažniji robni fetiš suvremenih društava, u kojem se susreće pregršt emocionalnih energija i temeljnih identiteta ogromnog broja ljudi.
Tako sveprisutan predmet, upisan u naše krajolike, gradove, snove, želje i dnevne rutine (čak i na ljevici), gotovo je nemoguće prevladati. No, moramo ga odbaciti, želimo li ikada nadići kapitalizam. Bazirajući se na empirijskim podacima iz intervjua provedenih u području ekonomija dijeljenja, u predavanje ću opisati kako su ljudi uspjeli savladati ovisnost o automobilima i što to znači u političkom smislu. Ovi su uvidi važni za izgradnju pokreta koji kroz nadilaženje automobila – predmeta beznačajnih samo na prvi pogled – može pridonijeti i nadilaženju kapitalizma, kojemu su automobili u srži.
moderira: Ozren Pupovac
Christoph Henning je profesor filozofije i humanizma u Utrechtu (Nizozemska). Ranije je radio u Erfurtu i Jeni (Njemačka), St. Gallenu (Švicarska), te u Friedrichshafenu i Dresdenu (Njemačka). Objavio je pozamašnu količinu radova u području političke filozofije, kritičke teorije i marksizma. Trenutno radi na materijalističkoj rekonceptualizaciji eko-humanizma.