Moj ukradeni planet je dnevnička audiovizualna pripovijest iranske filmašice Farah koja je prinuđena stvoriti vlastiti planet da bi bila slobodna. Farah kupuje tuđa sjećanja u formi Super 8 filmova i snima vlastita kako bi stvorila alternativnu povijest Irana. Rođena tijekom islamske revolucije u Iranu 1979., ona bilježi trenutke radosti i prkosa u svom svakodnevnom životu, navigirajući kontrastom između domaće slobode i vanjskog ugnjetavanja. Istovremeno, prikuplja 8mm arhive od ljudi koje ne poznaje. Oslanjajući se na te snimke drugih ljudi, dobiva novu perspektivu o gubitku sjećanja. Njezina povezanost s Leylom, profesoricom koja je napustila Iran tijekom revolucije, dodaje ime i priču jednom od lica u njezinoj arhivi. Farahina majka, koja boluje od Alzheimera, motivira je da nastavi borbu protiv zaborava. U jesen 2022., pokret „Žene, život, sloboda“ postaje prekretnica u Farahinom životu, kao i u životima mnogih drugih Iranaca i Iranki prerastajući u sveopću pobunu koja ponovno biva ugušena. Dobro osmišljen i dirljiv esej u prvom licu briljantno potvrđuje da svaka politička stvarnost ima podstvarnost i da otpor dolazi u mnogim oblicima, pa i u privatnosti vlastitog doma.
*Nakon projekcije održat će se Q&A s redateljicom Farahnaz Sharifi.
Nagrade i festivali:
Berlinale (2024); Hong Kong International Film Festival (2024); Hot Docs Canadian International Documentary Festival (2024); Visions du Réel (2024); Thessaloniki Documentary Film Festival (2024) – nagrada FIPRESCI, nagrada za najbolji film; Dokfest Munchen (2024) – najbolja glazba; Bolzano Film Festival Bozen (2024) – nagrada publike
Farahnaz Sharifi je iranska redateljica i montažerka koja odnedavno živi u Njemačkoj. Studirala je film na Sveučilištu Soore u Teheranu i započela karijeru režirajući brojne međunarodno priznate kratke dokumentarce. S Obiteljskom rendgenskom slikom osvojila je nagradu za najbolju montažu na IDFA-i 2020. godine. Napisala je, snimila, režirala i montirala svoj debitantski dugometražni dokumentarac Moj ukradeni planet.
