Petak 24.5. / 17:15 / Kino Kinoteka

Moj ukradeni planet / Sayyareye dozdide shodeye man

Njemačka, 2024., 82'
Režija: Farahnaz Sharifi · Scenarij: Farahnaz Sharifi · Fotografija: Farahnaz Sharifi · Montaža: Farahnaz Sharifi · Produkcija: Anke Petersen, Lilian Tietjen, Farzad Pak (Jyoti Film)

Moj ukradeni planet je dnevnička audiovizualna pripovijest iranske filmašice Farah koja je prinuđena stvoriti vlastiti planet da bi bila slobodna. Farah kupuje tuđa sjećanja u formi Super 8 filmova i snima vlastita kako bi stvorila alternativnu povijest Irana. Rođena tijekom islamske revolucije u Iranu 1979., ona bilježi trenutke radosti i prkosa u svom svakodnevnom životu, navigirajući kontrastom između domaće slobode i vanjskog ugnjetavanja. Istovremeno, prikuplja 8mm arhive od ljudi koje ne poznaje. Oslanjajući se na te snimke drugih ljudi, dobiva novu perspektivu o gubitku sjećanja. Njezina povezanost s Leylom, profesoricom koja je napustila Iran tijekom revolucije, dodaje ime i priču jednom od lica u njezinoj arhivi. Farahina majka, koja boluje od Alzheimera, motivira je da nastavi borbu protiv zaborava. U jesen 2022., pokret „Žene, život, sloboda“ postaje prekretnica u Farahinom životu, kao i u životima mnogih drugih Iranaca i Iranki prerastajući u sveopću pobunu koja ponovno biva ugušena. Dobro osmišljen i dirljiv esej u prvom licu briljantno potvrđuje da svaka politička stvarnost ima podstvarnost i da otpor dolazi u mnogim oblicima, pa i u privatnosti vlastitog doma.

*Nakon projekcije održat će se Q&A s redateljicom Farahnaz Sharifi.

Nagrade i festivali:

Berlinale (2024); Hong Kong International Film Festival (2024); Hot Docs Canadian International Documentary Festival (2024); Visions du Réel (2024); Thessaloniki Documentary Film Festival (2024) – nagrada FIPRESCI, nagrada za najbolji film; Dokfest Munchen (2024) – najbolja glazba; Bolzano Film Festival Bozen (2024) – nagrada publike

 

 

 

 

Farahnaz Sharifi je iranska redateljica i montažerka koja odnedavno živi u Njemačkoj. Studirala je film na Sveučilištu Soore u Teheranu i započela karijeru režirajući brojne međunarodno priznate kratke dokumentarce. S Obiteljskom rendgenskom slikom osvojila je nagradu za najbolju montažu na IDFA-i 2020. godine. Napisala je, snimila, režirala i montirala svoj debitantski dugometražni dokumentarac Moj ukradeni planet.