Ona, žena profinjene ljepote, klasičnog dostojanstva i harmoničnih rafaelitskih proporcija, žena poput nijedne druge, stvorena da bude Medeja, Madona, Beatrice, Ifigenija, Aspazija, jednog sunčanog zimskog dana odlučila je napustiti La Rotondu…
Kupila je kartu u jednom smjeru za Berlin-Tegel. Htjela je zaboraviti svoju prošlost, ili bolje napustiti je kao kuću osuđenu na rušenje. Htjela je fokusirati svu svoju stvar na jednu stvar, nešto samo njeno. Napokon slijediti svoju sudbinu bila je njezina jedina želja. Berlin, grad u kojem je bila potpuna strankinja, činilo joj se kao pravo mjesto da neometano utaži svoju strast. A njena strast bio je alkohol, živjela je da pije i pila da živi, život jedne pijandure. Njena odlučnost da doživi narcistički, pesimistički kult samoće ojačala je tijekom njezina bijega dok nije dosegla razinu na kojoj može biti proživljena.
Sazrelo je vrijeme da sprovede svoje planove.
Uvod, ulomak iz scenarija
Preobrazba u ovom filmu kreće se u suprotnoj putanji od prethodnog filma Madame X. Ondje žene dolaze iz vrlo specifičnih miljea kako bi otputovale u nepoznato, dok ovdje jedna bezimena žena dolazi na nepoznato mjesto i upušta se u vrlo osebujnu turu razgledavanja Berlina na temelju svojeg interesa za alkoholne napitke. U stanovitom smislu ovaj projekt također predstavlja istraživanje nepoznatog, a smrt i razaranje čekaju obje na kraju svakog putovanja, onog u ekstremne i rubne predjele pustolovine, kao i potpunog narcističkog povlačenja u vlastito sebstvo.
Ulrike Ottinger
Ulrike Ottinger (1942.) je njemačka vizualna umjetnica rođena u Konstanzu. Od 1962. do 1968. radila je kao slikarica i fotografkinja u Parizu. Godine 1969. osnovala je filmski klub Visuell u Konstanzu i vodila ga je do 1972. Osnovala je i Galeriepress, umjetničku galeriju i tiskaru. Od 1973. živi u Berlinu. Njezini osebujni komadi isprepliću etnografiju, povijest i fantaziju i vode publiku na duga putovanja u strane kulture gdje redateljica sudjeluje u svakodnevici lokalnih naroda, od ceremonija ženskih šamana u Mongoliji preko japanskih zimskih rituala do ribolova najsjevernijih žitelja Arktika. Ottinger je još od ranih 1970-ih jedinstven i provokativan glas u njemačkom filmu a retrospektive su joj priredili Cinémathèque française i Centre Pompidou u Parizu, Reina Sophia u Madridu i njujorška MoMA. Osim filmova također producira opere i kazališne predstave te je prisutna na međunarodnoj umjetničkoj sceni s izložbama svojih fotografija. Režirala je između ostalog sljedeće filmove: Madame X – Eine absolute Herrscherin (1977.), Bildnis einer Trinkerin (1979.), Freak Orlando (1981.), Johanna D’arc of Mongolia (1989.), Taiga (1992.), Exil Shanghai (1997.).
