Tekstovi okupljeni u ovoj knjizi bave se ideološkim i društvenim pitanjima iz naglašeno lijeve pozicije, nudeći lucidne uvide svima zainteresiranima za područja ideologije, kulture i društvene strukture. Na ovom okruglom stolu sudionici_a će polemizirati o nekoliko ključnih tema i teza knjige.
Autor će govoriti o tezi koja kaže da je socijalistička Jugoslavija bila totalitarna, za razliku od nove Hrvatske države, koja je demokratska. Naime, isprva se činilo da su teorijske teze o „dvama povijesnim totalitarizmima“ – fašističkom i komunističkom, benigne, no, onda su dobile svoju materijalnu egzistenciju u ideološkim i represivnim aparatima vlasti, kako domaće, tako i one evropske… Ovaj pomirbeni delirij paradoksalno je rezultirao mirenjem s povijesnim fašizmom. Autori koji su i ranije osporavali tezu o totalitarnoj prirodi socijalističke Jugoslavije činili su to često iz krivih pobuda, bilo da se radi o američkim klasicima teorije o totalitarizmu ili o singularnom slovenskom pokušaju da se jugoslavenski poredak prikaže kao demokratski.
Boris Buden otvorit će temu najambicioznijeg teksta, u kojem se Pulig bavi izučavanju klasa, koje ide prema klasnoj analizi hrvatskog društva. U ovdašnjoj znanstvenoj tradiciji, još od Jugoslavije, puno se govorilo o društvenim razlikama, ali ne i o klasama. Autor se pita kako su se frakcije vladajućih i potlačenih pozicionirale u tzv. tranziciji, te možemo li razlikovati pojedina razdoblja, s obzirom na sastav društvenih klasa koje su bile njihovi nosioci – bilo da su te klase međusobno surađivale ili se sukobljavale.
Teza je da je u nas postojao pokušaj stvaranja vlastite buržoazije koji nije uspio kako je bilo zamišljeno – domaća kompradorska buržoazija sve se više pretvarala u puku kompradorsku administraciju. Međutim, tzv. prava buržoazija koja odlučuje o Hrvatskoj zapravo dolazi izvana. Hrvatsko društvo se kolonizira, a glavna, ali ne i jedina kolonizirajuća sila postaje Njemačka. Okvir nameće EU, koja sa zemljama Centra provodi svojevrsnu unutrašnju kolonizaciju na svojim rubovima.
sudjeluju: Boris Buden, Boris Postnikov, Srećko Pulig
moderira: Ivan Sršen
Srećko Pulig (1957.) novinar je, publicist i prevoditelj. Preveo je dvije knjige slovenskog sociologa Rastka Močnika, bio je urednik Aktiva; priloga novosti za teoriju prakse. Po obrazovanju filozof i komparatist, bavio se novinarstvom na omladinskom radiju, u Arkzinu, Feralu, Zarezu, a potom u tjedniku Novosti. Objavljivao je u časopisima Bastard, Up & Underground, Filozofska istraživanja, Borec i drugima. Sudjelovao je u zbornicima „Društvena odgovornost kapitala“, „Jugoslavija: zašto i kako“, te „Stigma totalitarizma“. Uredio je zbornik „Ljevica nakon opovrgnute revolucije“ te objavio knjige „4 feljtona“ (Jesenski&Turk, 2021.) i „Teorija prakse“ (Sandorf, 2021.).
Boris Buden je pisac, kulturni teoretičar i prevoditelj s prebivalištem u Berlinu. Rođen u bivšoj Jugoslaviji, studirao je filozofiju u Zagrebu, a doktorirao u na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, u polju kulturne teorije. Od početka 1980-ih, Buden objavljuje eseje i knjige o kritičkoj i kulturnoj teoriji, psihoanalizi, politici i suvremenoj umjetnosti na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Predaje na europskim sveučilištima i drži predavanja diljem svijeta. Nedavno je objavio knjigu pod nazivom Transition to Nowhere: Art in History After 1989, Berlin 2020.
Boris Postnikov rođen je 1979. u Splitu. Živi u Zagrebu. Publicist, esejist i književni kritičar, objavljuje u regionalnim medijima. Bio je glavni urednik dvotjednika „Zarez“ (2009 – 2013.), a od 2013. uređuje emisiju „Pojmovnik postjugoslavenske književnosti“ na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Objavio zbirku književnih kritika i eseja „Postjugoslavenska književnost?“ (Sandorf, Zagreb, 2012.) i zbirku medijskih kritika i komentara „Nekoliko poruka naših sponzora“ (V.B.Z, Zagreb, 2013.).
